Cilj ovog istraživanja bio je istražiti povezanost između namjere, stava, subjektivne norme i percipirane bihevioralne kontrole te utvrditi uspješnost predviđanja namjere i ponašanja pušenja i vježbanja na hrvatskom uzorku. Drugim riječima, nastojalo se utvrditi efikasnost teorije razložne akcije i teorije planiranog ponašanja za vježbanje i pušenje te pružiti poticaj za daljnja istraživanja ove tematike u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno putem online upitnika tijekom proljeća 2019. godine. Uzorak se sastoji od 309 sudionika iz različitih dijelova Hrvatske u dobi od 18 do 63 godine od čega je 75.2% ženskog spola i 24.8% muškog spola. Rezultati multiple linearne regresijske analize pokazali su da je najbolji prediktor namjere vježbanja i pušenja stav prema tom ponašanju, no značajnim prediktorima pokazali su se i subjektivna norma i percipirana bihevioralna kontrola. Teorijom razložne akcije objašnjeno je 35.6% varijance namjere vježbanja i 62.6% varijance namjere suzdržavanja od pušenja, a teorijom planiranog ponašanja 41.7% varijance namjere vježbanja i 63.1% varijance namjere suzdržavanja od pušenja. Logističkom regresijom utvrđeno je da je jedini značajan prediktor ponašanja vježbanja i pušenja namjera tog ponašanja. Ovi podaci ukazuju na važnost namjere kao prediktora ponašanja, a za djelovanje na namjeru potrebno je posebice obratiti pažnju na stav pojedinca o tom ponašanju. Međutim, podaci se ponešto razliku ovisno o kojem ponašanju se radi, stoga bi u budućim istraživanjima ovu činjenicu trebalo uzeti u obzir te detaljno proučiti koje odrednice imaju veći značaj za određena ponašanja.