Cilj istraživanja bio je ispitati odnos nekih sociodemografskih obilježja, karakteristika radnog mjesta, općih psiholoških resursa i radnog psihološkog kapitala s radnom angažiranosti zdravstvenih djelatnika. U zdravstvenoj djelatnosti pokazalo se kako je radna angažiranost značajno povezana s ishodima rada kao što su zadovoljstvo pacijenata, niže stope infekcija i smrtnosti, ali i manje stope izostanaka i otkaza zaposlenika. Stoga, cilj istraživanja bio je ispitati koji faktori mogu uspješno predvidjeti radnu angažiranost kod zdravstvenih radnika. U istraživanju je sudjelovalo 224 zdravstvenih djelatnika prosječne dobi 36 godina, od kojih je 25,4% bilo muškaraca. Sudionici su prvo ispunjavali Upitnik o sociodemografskim podacima, a ostali rezultati prikupljani su idućim mjerama: Kratka skala otpornosti, Skala opće samoefikasnosti, Vizije o budućnosti, Upitnik psihološkog kapitala te Utrecht skala radne angažiranosti. Rezultati upućuju na to kako postoji statistički značajna povezanost između općih psiholoških resursa, radnog psihološkog kapitala i radne angažiranosti zdravstvenih djelatnika. S druge strane, povezanost sociodemografskih varijabli i karakteristika radnog mjesta s radnom angažiranosti nisu dobivene ovim istraživanjem. Provedbom hijerarhijske regresijske analize utvrđeno je da se 39,7% varijance radne angažiranosti može objasniti putem četiri bloka prediktora, pri čemu najveći doprinos objašnjenju kriterija ima radni psihološki kapital. Kao značajni prediktori utvrđeni su i opći psihološki resursi (samoefikasnost, nada, optimizam, otpornost), dok sociodemografske varijable i karakteristike radnog mjesta nisu ostvarivale značajan doprinos u predikciji radne angažiranosti. Budući da je u zadnjem koraku analize opća samoefikasnost postala značajan prediktor radne angažiranosti, i to s negativnim predznakom, može se zaključiti kako se radi o supresor varijabli koje djeluje putem radnog psihološkog kapitala te, time, povećava prediktivnu moć cjelokupnog regresijskog modela.