Moćni ljudi su manipulirali javnim mnijenjem (mišljenje određene društvene zajednice o važnim temama) čak i prije nego što su postojali mediji kakve poznajemo danas („Javno mišljenje“, 2020). U vrijeme staroga Rima Julije Cezar otiskivao je sliku svoga lica na novčiće kako bi svome, ali i drugim narodima, ukazao na to je on velika i važna osoba. Nikada prije se lik živućeg političara nije našao na novčiću, a Cezar je, osim svog lika, na novčiće stavljao i prikaze svojih ratnih pobjeda. Sve to činio je kako bi u narodu ojačao svoju sliku (Haramija, 2010: 167). Postoje različite, brojne i sve više sofisticirane metode medijske manipulacije kako bi se manipuliralo javnim mnijenjem, no ovaj rad fokusiran je na propagandu, dezinformaciju, netočnu informaciju (engl. misinformation) i lažno oglašavanje (Burić 2009, prema: Boban, Vrbat, 2016: 13). Dezinformacije postoje već dugo vremena, no njihova pojava češća je s pojavom i razvitkom računalne tehnologije. Danas je, uz pomoć društvenih medija i društvenih mreža, puno lakše kreirati i proširiti dezinformaciju (Hancock, 2007, prema: Fallis, 2015: 402). Neki autori (Ralph Tench i Liz Yeomans) smatraju da je propaganda neodvojiva od persuazije. Također tvrde da je funkcija propagande upravljanje javnim mnijenjem na temelju ideja i djelovanja vladajuće elite (2009: 253-255).