Ovaj završni rad bavi se nestankom najpoznatije ruske vladarske dinastije, dinastije Romanov, s povijesne scene. Dinastija Romanov na vlast je došla 1613. godine i vladala Rusijom sljedećih tristotinjak godina. Od Mihajla Romanova kao prvog vladara Romanovih, preko najpoznatijih vladara poput Petra Velikog i carice Katarine Velike, sve do posljednjeg cara Nikole II., Rusija se kroz mnogobrojne reforme, boljih ili lošijih rezultata, oblikovala u ogromno carstvo koje je dobilo status europske velesile. Ruski carevi i carice najpoznatiji su po svojoj autokratskoj vladavini, koja je bila naglašenije apsolutistička od njihovih europskih suvremenika. Rusija je sustav kmetstva zadržala dulje nego ikoja druga država u Europi, što ju je kočilo u mnogim stvarima, no kada bi netko od careva i htio poboljšati stanje, rusko se plemstvo odmah pobunilo, kao što je bio slučaj kod Katarine Velike koja je razmišljala o emancipaciji kmetova, no stanje u državi dalo joj je do znanja kako to nije moguće, tj. da u onom trenutku sloboda seljaka i njihova prava ne bi trebali biti prioritet Ruskog Carstva. Kasniji događaji, pod čime se misli na Februarsku i Oktobarsku revoluciju, pokazali su koliko su zapravo ruski vladari imali moći u svojim rukama, istu ne koristeći za riješavanje neophodnih gospodarskih i socijalnih problema, a previše se fokusirali na položaj Ruskog Carstva u svijetu