Razgovor za posao je jedan od najčešćih metoda zapošljavanja ljudi u 21. stoljeću. Kontakt „licem u lice“ pruža poslodavcu mogućnost evaluacije osobe uz njihovu prisutnost, postavljanje pitanja i direktni odgovor od kandidata. S jedne strane, poslodavac gleda objektivne činjenice u životopisu kandidata kao što su prijašnja radna mjesta, obrazovanje i iskustvo. S druge strane, subjektivnost je naglašenija na razgovoru za posao. Prilika da pogledamo i procijenimo kandidata pomaže da se održi ugled firme koji se gradio upravo na dobrim procjenama prilikom zapošljavanja. Međutim, 21. st. pokazuje rast popularnosti osobnog izražaja pojedinaca. Tetovaže i piercinzi su od tabooa prešli na svakodnevnu pojavu, ali su sa sobom zadržali stigmu. Erving Goffman (2009.) stigmu definira kao fenomen kojim se pojedinac s atributom koji je duboko diskreditiran u društvu odbacuje kao rezultat atributa. Naime, aktualni rast popularnosti tetoviranja kao estetski dodatak pokazuje upravo suprotno o stigmatizaciji istih. Stoga, vidljivo tetovirana osoba može bez stresa otići na razgovor za posao jer su tetovaže afirmirane u modernom društvu. Amerika kao primjer razvijenog zapadnjačkog mentaliteta pokazuje izuzetan trend u tetoviranju. Podaci istraživanja iz 2012. godine The Harris Polla pokazuje da 21% amerikanaca ima barem jednu tetovažu, no 2020. godine Statista Research Department objavljuje kako se taj broj popeo na 35%. Međutim, tetovirane osobe se i dalje boje razgovora za posao. Cilj ovog rada je pregled Goffmanovog pojma stigme preko osoba s vidljivim estetskim modifikacijama tijela i pokušaj objašnjenja paradoksa koji se stvorio između modernih vrijednosti i tradicionalnih. Bitno je naglasiti da tetovaža nije fizička stigma već karakterološka. Tetovirana osoba nije stigmatizirana zato što ima tetovaže, nego je stigmatizirana zato što se tetovirala. Stigma je vezana uz teoriju da određeni profil ljudi, skloniji kriminalu i devijantnom ponašanju, često tetoviraju tijela kao jedan od oblika pobune. Ali to bi značilo da svaka treća osoba u Americi pripada tom profilu devijanata po istraživanju. Kako je moguće da toliko česta pojava u današnjem društvu i dalje sadrži stigmu? U prvom dijelu rada ću objasniti pojam stigme Ervinga Goffmana i njenu povezanost s ljudima koji imaju vidljive estetske modifikacije tijela. Drugi dio je posvećen stigmatizaciji na 2 radnom mjestu ili prilikom zapošljavanja istih. Zatim, u trećem dijelu ću prikazati današnji pogled na estetske modifikacije kao i povijesni, njihovu ulogu u društvu i njihovo značenje za pojedinca. U četvrtom dijelu ću iznijeti pozitivne i negativne stvari koje se mogu dogoditi ako se zaposli odnosno ne zaposli osoba s tetovažama ili nakitom. Za kraj, u zaključku stavljam svoje osobno mišljenje o stigmatizaciji osoba s vidljivim estetskim modifikacijama tijela i promatram o subjektivnim faktorima koji su mogli utjecati na ovaj rad