Raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije početkom 90.-ih godina 20. stoljeća dolazi do otvorenih sukoba među njezinim bivšim Socijalističkim Republikama. Nakon vojnih akcija pri čemu je spaljeno hrvatsko selo Ravno u Hercegovini, te potpune ravnodušnosti od strane institucija BiH po tome pitanju, Hrvati osnivaju Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu (dalje HZ HB) u svrhu očuvanja prava Hrvata u BiH, te u svrhu očuvanja suverenosti i nedjeljivosti BiH. HZ HB osnovana je 18. studenoga 1991. godine kao organizacija u svrhu lakšeg koordiniranja obrane u ratnim okolnostima na teritoriju BiH. Hrvatsko vijeće obrane osnovano u travnju 1992. godine predstavlja oružane snage HZ HB. Sukob interesa Hrvata i Bošnjaka dovodi do otvaranja novih ratnih bojišta, posebice u srednjoj Bosni i području grada Mostara. Osnivanjem Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji na čelu s Robertom Badinterom, postavljeni su uvjeti međunarodne zajednice koje svaka država bivša članica SFRJ mora ispuniti kako bi bila međunarodno priznata, i dogovorena je zabrana nasilne promjene postojećih granica. Pokušaji međunarodne zajednice da prijedlozima mirovnih sporazuma o preustroju BiH zaustave sukobe unutar nisu uspjeli zbog neslaganja sukobljenih naroda. To se ostvaruje tek potpisivanjima Washingtonskih sporazuma te u konačnici potpisivanjem Daytonskog sporazuma. Temeljem OwenStoltenbergova mirovnog plana Hrvatska zajednica Herceg-Bosna izrasta u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu (dalje HR HB) čime dobiva elemente državnosti. Washingtonskim sporazumima HR HB i dogovorom o ustroju Federacije, Herceg-Bosna započinje proces „stapanja“ institucija sa institucijama Republike BiH. Sporazumom je potpisan sporazum o prekidu sukoba HVO-a i ABiH. HR HB de iure postoji sve do 1996. godine kada dolazi do ukinuća te organizacije.