Koncil u Konstanzu predstavlja šesnaesti ekumenski koncil rimokatoličke crkve koji obuhvaća razdoblje između studenog 1414. te travnja 1418. godine.1 U svome trajanju od tri i pol godine, sa sveukupno četrdeset i pet sjednica u konačnici dubinski izmjenjuje kanonsko pravo i brojne druge aspekte crkveno - društvenog života. Predstavlja jedan od središnjih društvenih događaja kasnog srednjega vijeka koji je trajno utjecao na razvoj Europe u cijelosti. Što se samoga sastava tiče, može se reći kako niti jedan kutak kršćanstva nije bio zapostavljen, a katolički predstavnici dolazili su iz svakog dijela kršćanstva. Njime u konačnici završavaju gotovo četiri desetljeća europske povijesti, započeta Velikim Crkvenim raskolom. Tema ovog rada jesu uzroci, tijek te utjecaj koncila u Konstanzu i koncilijarističkog pokreta na Crkvu i društvo kasnog srednjeg vijeka. Zbog svog općeeuropskog karaktera koje dovodi do prepletanja općih i crkvenih poslova važno je spoznati svaki aspekt tog posljednjeg stoljeća srednjeg vijeka - gospodarski, politički, ali i socijalni. Ona se obrađuje s ciljem utvrđivanja koncilskih pitanja, problematike koncilijarizma te egzistencije između stabilnog unutarnjeg uređenja institucije i ponovne izgradnje do tada središnjeg autoriteta katoličke Crkve. U tu svrhu rad je usredotočen na sljedeća ključna pitanja: koji su uzroci doveli do koncila koji je učinak raskola i koncila u Konstanzu; s kojim problemima se suočava papinstvo nakon povratka jedinstva; kako je koncil bez pape nastavio s radom te s kojim pravom ono ima uopće postojati; je li uistinu koncil imao nadmoćnu vlast i ukoliko je, koliko se ona zadržala.