Promjene u zakonima tokom prvog desetljeća XXI. stoljeća u Hrvatskoj potaknute su promjena koje su nastupile u Zakonu o zaštiti obitelji od nasilja, gdje je propisano što je nasilje u obitelji te je njegova svrha prevencija i sankcioniranje svih vrsta nasilja u obitelji. Osnovane su mnoge Udruge koje pružaju pomoć zlostavljanoj djeci te su po prvi put definirane odredbe o kaznama za zlostavu i detaljno opisana ponašanja koja ugrožavaju djecu. Promjene su bile vidljive u svim djelovima društva, od antičkog doba pa sve do danas sa sigurnošću smo definirali da vodimo uspješnu brobu protiv nasilja, no vodimo li tu borbu ispravno. Opći dojam da roditelji i djeca sve manje izvještavaju o promjeni fizičkog kažnjavanja nije efekt koji je društvo željelo postići, no ipak 2009. godina određena je kao ciljna godina za postizanje ukidanja tjelesnog kažnjavanja djece na svjetskoj razini. Nažalost, bez obzira na nove mjere roditelji, skrbnici te ponekad i odgajatelji često ne znaju što umjesto batina, kako disciplinirati dijete, a da pritom ne podliježu fizičkoj kazni. Fizičko kažnjavanje predstavlja povredu prava djece, a obiteljski dom se treba poistovjećivati s mjestom pružanja međusobne ljubavi i sigurnosti. Zabrana treba motivirati roditelje na istraživanje pozitivnih načina odgoja svoje djece, a država radi sve kako bi spremno pomogla roditeljima i profesionalcima u tom poslu, no ukoliko nismo spremni usvojiti ta prava i ukoliko sami namečemo svoje „ispravno“, fizička kazna ne govori djeci ništa o tome kako se trebaju ponašati, jer upravo suprotno, time ih učimo lošem ponašanju. S obzirom da su posljedice bilo kojeg oblika nasilja prema djeci dobro poznate , društvo treba prihvatiti promjene i biti dobar uzor djeci.