Sažetak | U povijesti umjetnosti Bosne i Hercegovine Gabriel Jurkić predstavnik je moderne struje
umjetnosti čija su ishodišta ssimbolizam i secesija, a neka njegova djela ostvarena u tom duhu
mogu se uzeti kao antologijska i u hrvatskoj i u jugoslavenskoj umjetnosti.
Nezaobilazno mjesto osiguralo je Gabrielu njegova duga prisutnost u hrvatskoj likovnoj
sredini, no i dalje u kontekstu hrvatskog slikarstva „izazovno povijena-kritička tema“.
Njegov opus prepun šarenih motova i tema, zahvaćao je period secesije i simbolizma, no
pomalo uvijek sa oslonom na realistički doživljaj svijeta.
Tokom cijelog života Gabriela je pratila njegova duhovnost, te umjetnička povezanost s
dvjema kulturnim sredinama. Gabriela kao bosanskog Hrvata pratila je podvojena pripadnost ,
ali više kroz stvaralaštvo, nego kroz život. Rođenjem, životnim prostorom te sjedinjen s
bosanskim krajolikom, Gabriel je do kraja života ostao vjeran svojoj Bosni, ali svakako treba
napomenuti da svojim obiteljskim korijenima te duhovnim habitusom pripada i korpusu
hrvatske umjetnosti. Također treba spomenuti da je svojim školovanjem i sveukupnom
prisutnošću u Zagrebu (izložbe), ali i u Dubrovniku potvrdio svoj status u hrvatskom
slikarstvu.
Ponekad, ali samo na kratko, zaboravljenom umjetniku, kako ističe Sida Marjanović svojim
člankom „Majstor pejzaža“, njegova bosanska domovina odužila se za sve ljepote naslikane.
Pošto je i sam često isticao da je upravo u bosanskim( Livanjskim) oranicama i poljima crpio
motivaciju za neka od svojih značajnijih djela, nije ni čudo da je samo četiri godine nakon
njegove smrti priređena u Sarajevu retrospektivna izložba. Samostan Gorica u Livnu, 1995.
godine ustanovio je memorijalnu galeriju sa stalnim postavom slika i grafika koje je Gabriel
ostavio u trajnom vlasništvu. |