Cilj ovog diplomskog rada je istražiti koliko su studenti upoznati s terminom coachinga te koliko ga smatraju bitnim u procesu cjeloživotnog obrazovanja. Osim toga, nastoji se utvrditi povezanost između sociodemografskih varijabli i upoznatosti i stavova o coachingu. S obzirom na literaturu u kojoj se ističe sve veća prepoznatljivost coachinga kao relevantne metode postizanja ciljeva kao i naglaska na mentorski rad u obrazovanju, želi se istražiti što o tome misle studenti te kakva su njihova dosadašnja iskustva s coachingom i mentorskim radom u obrazovanju. Svrha istraživanja je dobivanje novih spoznaja o tome koliko studenti smatraju metode coachinga važnim za uključivanje u formalno obrazovanje, ali i nastavak cjeloživotnog obrazovanja. Istraživanje je uključivalo studente Fakulteta hrvatskih studija i Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije na Sveučilištu u Zagrebu. Provedeno je na prigodnom uzorku od 85 ispitanika oba spola, različite dobi, godine i razine studija te tipa stanovanja. Rezultati istraživanja pokazali su da ne postoje statistički značajne razlike kod sociodemografskih varijabli u odnosu na stavove studenata o metodama coachinga i coachingu kao dijelu cjeloživotnog obrazovanja, uz iznimku stavova studenata prve godine studija koji iskazuju slabiju upoznatost s terminima vezanima uz coaching u usporedbi sa stavovima studenata ostalih godina studija. Iz analize rezultata vidljive su određene povezanosti stavova studenata o metodama coachinga i coachingu kao dijelu cjeloživotnog obrazovanja u odnosu na korištenje usluga coachinga. Primjerice, studenti koji su koristili usluge coachinga uglavnom imaju pozitivnije stavove o korisnosti coaching metoda.