Glavni cilj istraživanja bio je ispitati obilježja odnosa između trenerovog ponašanja i psihosocijalne dobrobiti sportaša. Dodatno su se ispitale spolne razlike u elementima psihosocijalne dobrobiti te povezanost načina razmišljanja o stresu sa psihosocijalnom dobrobiti sportaša i sportašica. U istraživanju je sudjelovalo 264 mladih sportaša (124 mladića i 140 djevojaka), a korišteni su sljedeći instrumenti: Upitnik rukovođenja u sportu (Chelladurai i Saleh, 1980), Upitnik negativnog ponašanja trenera (Greblo Jurakić i Keresteš, 2017), Upitnik profesionalnog izgaranja sportaša (Raedeke i Smith, 2001), Upitnik za procjenu načina razmišljanja o stresu (Crum i sur., 2013), Rosenbergova skala samopoštovanja (Rosenberg, 1965) i Skala pozitivnog i negativnog afekta (Watson i sur., 1988). Sportašice se češće osjećaju emocionalno i fizički iscrpljeno, imaju nižu razinu samopoštovanja, iskazuju veći stupanj negativnog afekta i negativniji način razmišljanja o stresu. Dimenzije profesionalnog izgaranja su negativno povezane sa svim dimenzijama pozitivnih ponašanja trenera. Emocionalna i fizička iscrpljenost pozitivno je povezana s neosjetljivosti za dobrobit sportaša i negativnom povratnom informacijom, dok su ostale dimenzije profesionalnog izgaranja (smanjen osjećaj postignuća i devaluacija sporta) pozitivno povezane sa svim odrednicama negativnih trenerovih ponašanja. Samopoštovanje sportaša je pozitivno povezano sa svim dimenzijama pozitivnih trenerovih ponašanja i negativno povezano s neosjetljivosti za dobrobit sportaša i negativnom povratnom informacija. Pozitivni afekt u situaciji prije važnog sportskog natjecanja pozitivno je povezan sa svim dimenzijama pozitivnog trenerovog ponašanja, dok je negativni afekt negativno povezan s treningom i instrukcijama, demokratskim ponašanjem i pozitivnom povratnom informacijom. Neosjetljivost za dobrobit sportaša i negativna povratna informacija, negativno su povezane s pozitivnim afektom te pozitivno povezane s negativnim afektom sportaša. Uz kontrolu spola i dobi, hijerarhijskom regresijskom analizom je dobiveno kako su prediktorske varijable objasnile 9.3% varijance emocionalne i fizičke iscrpljenosti, 19.8% varijance smanjenog osjećaja postignuća, 21.6% varijance devaluacije sporta, 16.3% varijance samopoštovanja, 10.2% varijance pozitivnog afekta i 14.5% varijance negativnog afekta. Socijalna podrška trenera pokazala se kao supresor varijabla pri objašnjenju varijance negativnog afekta. Konačno, način razmišljanja o stresu je pozitivno povezan sa samopoštovanjem i negativno povezan s negativnim afektom sportaša i sportašica. Rezultati istraživanja doprinose boljem razumijevanju povezanosti trenerovih ponašanja s psihosocijalnom dobrobiti mladih sportaša.