Zbog COVID-19 pandemije došlo je do mnogobrojnih promjena u sustavu obrazovanja, poput nastave na daljinu, fizičkog udaljavanja, korištenja maski i sl. Postavlja se pitanje kako su te promjene utjecale na rad odgojno - obrazovnih djelatnika. Zato je cilj ovog istraživanja ispitati koji su najčešći izvori nastavničkog stresa, u kojoj mjeri nastavnici doživljavaju stres, je li prisutan sindrom izgaranja te koju ulogu u tome igraju strategije suočavanja sa stresom. U ovom istraživanju sudjelovalo je 195 nastavnika, od kojih je 73% nastavnica i 27% nastavnika. Prema radnom mjestu bili podijeljeni u 3 kategorije: osnovne škole (59%), gimnazije (18%) i srednje strukovne škole (23%). U istraživanju su, uz pitanja o sociodemografskim obilježjima nastavnika/ca (dob, spol) te nekim njihovim profesionalnim obilježjima (vrsta škole i radni staž), korištena četiri mjerna instrumenta: Skala za mjerenje izvora nastavničkog stresa, Skala psiholoških zahtjeva i kontrole posla, Oldenburški upitnik sagorijevanja i Upitnik za ispitivanje strategija suočavanja sa stresom. Konačni upitnik kreiran je u online obliku te se nastavnicima distribuirao putem e-maila i društvenih mreža. Rezultati pokazuju da je kod nastavnika prisutna srednja razina izvora nastavničkog stresa, pri čemu je najveći izvor nastavničkog stresa radno opterećenje. Osim toga, nastavnici najčešće koriste emocijama usmjereno suočavanje - adaptivno i suočavanje usmjereno na problem, dok se jedino strategija suočavanja izbjegavanjem pokazala kao dobar prediktor za obje komponente radnog stresa i sindroma izgaranja. Također, dobiveno je da psihološki zahtjevi posla i kontrola posla zajedno objašnjavaju 26.8% varijance otuđenosti i 35.7% varijance iscrpljenosti, pri čemu su oba prediktora statistički značajna.