Cilj istraživanja bio je ispitati faktorsku strukturu Skale svijetle trijade te mogućnost predviđanja pojedinih oblika empatije na temelju dimenzija Svijetle trijade kod studenata pomagačkih struka. Ispitano je i postoji li razlika u razini empatije kod studenata pomagačkih struka s obzirom na godinu studija. Analiza je, uzimajući u obzir kriterij da sudionici pohađaju studij pomagačkoga usmjerenja, provedena na 600 sudionika. S obzirom na rod, u istraživanju su sudjelovale 63 (10,5%) osobe muškoga roda te 537 (89,5%) osoba ženskoga roda. Prosječna dob sudionika iznosila je 22 godine i 11 mjeseci. Prema smjeru studija, koji je bio jedan od kriterija za sudjelovanje, u uzorku je najviše bilo studenata psihologije, medicine i socijalnog rada, dok su ostali bili studenti predškolskog odgoja i obrazovanja, rehabilitacije, socijalne pedagogije, pedagogije, sestrinstva, logopedije i učiteljskog studija. U istraživanju je za procjenu dimenzija Svijetle trijade korišten hrvatski prijevod Skale svijetle trijade (Light Triad Scale, Kaufman i sur., 2019), autora ovoga istraživanja. Za procjenu empatije, korištena je skraćena hrvatska verzija (Hanzec i Wertag, 2016) upitnika Kvocijent empatije (Empathy Quotient, Baron-Cohen i Wheelwright, 2004). Faktorskom analizom Skale svijetle utvrđeno je postojanje tri faktora – vjere u čovječanstvo, humanizma i kantijanizma. Sve dimenzije Svijetle trijade pokazale su se pozitivnim prediktorima kognitivne empatije i emocionalne reaktivnosti, pri čemu je utvrđeno da je najbolji prediktor humanizam. Između studenata početnih i završnih godina pomagačkih smjerova nije utvrđena razlika u razini empatije. Ovim radom dan je prije svega doprinos istraživanju novog konstrukta Svijetle trijade, čime je stavljen naglasak na pozitivne strane ličnosti studenata pomagačkih struka koje im mogu biti značajne prilikom bavljenja pomagačkim poslom.