Hrvatski Domovinski rat (1990.-1998.) odnio je živote brojnih civila, a među njima i djece. Tijekom rata, prema do sada obrađenim podacima, ubijeno je oko 400 djece, a više od 1200 ih je ranjeno. Velik broj ranjene djece ostali su doživotni invalidi. Osim toga, u prve dvije godine rata velik broj djece je izbjegao ili je prognan. Mnogima od njih spaljene su kuće, škole, vrtići, igrališta i sve što ih okružuje. Uz to, mnogi od njih gledali su nasilje nad svojim prijateljima, rodbini ili roditeljima, a nemali broj njih ostao je bez roditeljske skrbi. Iz njihovih svjedočanstava i crteža zaključujemo da su djeca, kao najranjivija i najnezaštićenija skupina civila, bila nemoćna i uplašena te je njihovo djetinjstvo nepovratno uništeno. Iako je prošlo više od 30 godina od početka Domovinskog rata, ova je tema još uvijek nedovoljno istražena i nije uobičajena u javnom diskursu. Niska razina kolektivnog sjećanja na djecu – žrtve Domovinskoga rata svjedoči i činjenica da postoje samo dva spomenika poginuloj i ranjenoj djeci i to samo u Slavonskom Brodu. Tek zadnjih nekoliko godina počinju se održavati znanstveni simpoziji, objavljivati knjige koje opisuju sudbine stradale djece i snimati dokumentarni filmovi. Međutim, to je samo početak, jer sustavna istraživanja koja se provode tek trebaju biti sumirana i javno objavljena.