Postupak identifikacije ili postavljanje, definiranje, određivanje, prepoznavanje, korištenje i prihvaćanje identiteta izvorno su vezani za društveni, kulturni, religijski, nacionalni, osobni, globalni i uopće izvanprostorni identitet. Sociologijski, psihologijski, religijski, antropologijski i ukupni društveni aspekti identiteta u teorijskome i koncepcijskome smislu su vrlo složeni, s različitim teorijskim stavovima i pristupima i brojnom empirijskom literaturom koja potvrđuje značenje identiteta na pojedinačnoj, zajedničkoj (kolektivnoj) i globalnoj razini. Identitetu se pridaje moć, snaga razvijanja kolektivnih ideja povezivanja i povijesnodruštvenih destrukcija, ali i očuvanja tradicijskih, civilizacijskih, općedruštvenih i pojedinačnih vrijednosti, primarno u društvenim okvirima, postavljajući društva i sve društvene vrijednosti izvan prostorne uvjetovanosti. To je i razumljivo s obzirom na to da manje-više svi stavovi, koncepti, teorijska promišljanja, tumačenja, izdvajanja kriterija identifikacije, navođenje primjera, testiranja pretpostavki, filozofske rasprave, logički postupci i koraci itd. dolaze iz društvenih i humanističkih znanstvenih područja koja prostornu uvjetovanost pojedinih vrijednosti ne postavljaju niti definiraju, čak ni kao samo fizički okvir zbivanja. Pri tome se zanemaruju globalna i regionalna povijesna događanja koja su potvrdila da su se ključni globalni i regionalni procesi odvijali zbog teritorija i kontrole teritorija, njegovih resursa i vrijednosti, pri čemu su stanovništvo, zajednice, političke organizacije i naslijeđa imali sekundarno značenje ili su čak bili samo smetnja u toj kontroli.