Jančec (2020) navodi kako se napretkom znanosti u mnogim područjima, a posebno u medicini, poboljšavaju uvjeti života te se time produžio i životni vijek čovjeka. Svake godine svijet dobiva nova otkrića, ljudi dolaze do novih spoznaja što omogućuje društveni napredak. Ovo se događa u svim područjima čovjekova života; u obrazovanju, kemiji, a ponajviše u medicini i farmaciji te su upravo ove grane zaslužne za produljenje životnog vijeka čovjeka kroz otkrivanje novih lijekova i novih metoda liječenja. Posljedično, s produženjem trajanja životnog ciklusa povećao se i udio kroničnih progresivnih bolesti poput onkoloških bolesti, moždanih udara, bolesti srca i drugih. Paralelno s time raste i potreba za palijativnom skrbi, odnosno aktivnom i sveobuhvatnom brigom o osobama s neizlječivim bolestima kod kojih liječenje više nema utjecaja. Svjetska zdravstvena organizacija (2005) samo u europskoj regiji navodi kako palijativnu skrb ili pomoć palijativnog tima treba više od 320 000 onkoloških i 285 000 neonkoloških bolesnika. Također njihove nedavne procjene prikazuju kako je potrebno 80 do 100 kreveta na 1 000 000 stanovnika za potrebe pružanja palijativne ili hospicijske skrbi. Prema njihovim procjenama, između 50% i 89% svih umirućih pacijenata zahtijeva neki oblik palijativne skrbi. Na području Republike Hrvatske taj postotak se odnosi na 26 000 do 46 000 pacijenata godišnje (Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, 2017). Područje palijativne skrbi u Hrvatskoj je kroz povijest bilo vrlo malo istraženo, no to se zadnjih nekoliko godina uvelike promijenilo. S obzirom na to da se radi o razdoblju života za koje se smatra da je razdoblje u kojem se osoba priprema za vlastitu smrt, društvo kao da bježi od ovog problema.