| Sažetak | Frane Petrić, jedan od najistaknutijih hrvatskih renesansnih filozofa, 1591. godine u Ferrari
objavljuje svoje kapitalno djelo pod nazivom Nova de universis philosophia (Nova sveopća
filozofija). Djelo se sastoji od četiri dijela: »Panaugia«, »Panarchia«, »Pampsychia« i
»Pancosmia«. U ovom će završnom radu pobliže biti prikazana prva knjiga Nove sveopće
filozofije, »Panaugia«, odnosno »Svesvjetlo«. Sagledat će se kako Petrić pomoću svjetla,
svjetlosti i zraka ukazuje na put povratka Bogu, Ocu svih stvari. Petrić svoju metafiziku svjetla
detaljno razrađuje u 10 knjiga »Panaugije«, u kojima objašnjava svoje ključne pojmove: »lux
prima«, »lux«, »radii« i »lumen«. U samim temeljima Petrićeve filozofske misli leži težnja za
obnovom tzv. »piae philosophiae« (»svete filozofije«) koja povezuje drevna filozofsko-teološka
učenja Zoroastra, Hermesa Trismegista, Orfeja, Pitagore, Platona i Plotina. U radu se također
pobliže prikazuje i Petrićeva kritika Aristotela, ali i vjernost Katoličkoj crkvi i njenom nauku. |
