U središtu rada nalazi se ratno izvještavanje s usmjerenjem na karakteristike koje ga prate kao i na izazove s kojima se novinari susreću prilikom izvještavanja u ratnim okolnostima. Prvi dio rada usmjerava se na teorijske i terminološke odrednice, primarno pojam novinarske etike i deontologije kao značajnih elemenata koji su ključni za ratno izvjetiteljstvo, s obzirom na to da se ratni izvjestitelji u svom radu susreću s moralnim dvojbama, ali i preprekama koje im onemogućuju slobodu izvještavanja kao što su nedostupnost odlaska na teren ili cenzuriranje informacija. U radu se obrađuje i pojam propagande koji se koristi u ratnoj komunikaciji, a čiji razvoj možemo pratiti već od Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i informacijsko ratovanje koje je karakteristično za suvremeno doba, a razvijalo se sukladno modernim tehnologijama. Prikazano je i opće objašnjenje samog pojma ratnog izvještavanja kao i zakonski okvir koji ga uokviruje, a spomenute su i novinarske organizacije koje reguliraju struku. Posebna pažnja pridana je regulacijskom okviru, odnosno Zakonu o medijima, Kodeksu časti hrvatskih novinara i sl., dok se od organizacija ističe Hrvatsko novinarsko društvo. Od međunarodnih kodeksa, izdvojeni su Danski, Britanski i Njemački. Provedena je i studija slučaja koja prikazuje kako relevantni autori gledaju na ratno izvještavanje te kako su i na koji način mediji izvještavali u ratnim okolnostima. U radu se daje i prikaz ratnog izvještavanja u suvremenim okolnostima, osobito putem društvenih medija te kroz njihove pozitivne i negativne aspekte. Za primjere, prikazana su i izdvojena relevantna i aktualna znanstvena istraživanja koja se bave ovim područjem, donoseći sliku svih komponenti koje oblikuju ratno izvještavanje.