Tranzicija Hrvatske prema kapitalizmu i demokraciji bila je kompleksan proces. Tijekom tranzicije, država je kreirala ekonomiju odozgo, a taj se fenomen zove politički kapitalizam. Iako su se ideološki okviri mijenjali, odnosi među elitama su ostali nepromijenjeni. Pojava retradicionalizacije, s fokusom na egalitarizam i autoritarnost, postavila je prepreke na putu modernizacije. Ključni cilj tranzicije je bila privatizacija koja je donijela izazove i društvene posljedice. Država nije pravedno raspodijelila bogatstvo, što je rezultiralo brzim obogaćivanjem odabranih, stvarajući ekonomsku nejednakost i prepreke za demokraciju. Takva situacija u državi odrazila se i sport, posebbive nogomet. Predmet analize ovoga rada je Stadion Maksimir na kojem se presjecaju odnosi društva, politike i sporta. Maksimirski se stadion može smatrati jednim od simbola negativnih aspekata tranzicije hrvatskog društva. Projekt obnove s kraja 90-ih nikada nije u potpunosti realiziran. Zbog nedostatka transparentnosti u ulaganjima, teško je precizno utvrditi koliko je javnih sredstava uloženo u projekt rekonstrukcije maksimirskog stadiona od 1997. godine do danas. Međutim, procjene sugeriraju da je iz proračuna potrošeno čak milijardu kuna. Nakon smrti predsjednika Tuđmana, obnova stadiona postala je simbolom korupcije i neodgovornog trošenja javnih sredstava. Današnji izgled stadiona svjedoči o toj problematičnoj povijesti i služi kao podsjetnik na tu neslavnu epohu.