Komunikacija je osnovni proces razmjena informacija među ljudima u raznim oblicima, a dijeli se na verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Verbalna komunikacija podrazumijeva govor i aktivno slušanje dok neverbalna podrazumijeva sve što koristimo u interakciji s drugim ljudima, a da nisu riječi. To su: geste, mimika, držanje tijela, ton i jačina glasa, pokreti glave i tijela. U procesu komunikacije čak 93% poruke odašiljemo neverbalno. Neverbalna komunikacija može biti svjesna i nesvjesna i čak se 70% cjelokupne ljudske komunikacije odvija neverbalno. U neverbalnoj komunikaciji dolazi do jasno vidljivih razlika između neverbalne komunikacije muškaraca i žena te kulturalnih razlika u neverbalnoj komunikaciji pripadnika različitih kultura. Spolne razlike u neverbalnoj komunikaciji objašnjive su pomoću teorije socijalnih i spolnih uloga koje objašnjavaju spolne razlike u socijalnom ponašanju i uz pomoć društvene podjele rada koja se odnosi na podjelu poslova na muške i ženske poslove. Glavna razlika se odnosi na veću uspješnost kodiranja i dekodiranja neverbalnih poruka kod žena, ali to nije jedina razlika. U ovom završnom radu objasniti ćemo spolne i kulturalne razlike u neverbalnoj komunikaciji te na koji način i zbog čega do njih dolazi. Cilj ovog rada je prikazati razlike između muškaraca i žena, ali i kultura u neverbalnoj komunikaciji. Riječ će biti o razlikama koje su vidljive na prvi pogled, ali i o onima do kojih se dolazi promatranjem izvan okvira. Cilj rada nije predstaviti jedan spol ili određenu kulturu dominantnijom ili u bilo kojem pogledu boljom od drugih, već prikazati i iznijeti dokazane činjenice i provjerene informacije do kojih su brojni znanstvenici dolazili putem istraživanja te tako kao neka od mogućih objašnjenja postavili teorije socijalnih i spolnih uloga koje ćemo detaljnije objasniti u ovom radu.