| Sažetak | Djelovanje Zagrebačkog kaptola u 14. je stoljeću bilo vrlo raznoliko i kompleksno. Ova je crkvena institucija bila zadužena za pastoralnu skrb i jurisdikcijsko-administrativnu upravu na području čitave Zagrebačke biskupije s jedne strane, dok je s druge strane bila uklopljena u širi pravni sustav Ugarsko-hrvatskog kraljevstva čime je izravno utjecala na kreiranje civilizacijskih obrazaca slavonskih društvenih zajednica. Sukladno suvremenim tendencijama u zapadnoeuropskoj historiografiji ova studija problematizira djelovanje katedralnog kaptola Zagrebačke biskupije u 14. stoljeću prvenstveno prozopografskom metodom, prateći životne putove njegovih pripadnika: kanonika, ali i ostalog svećenstva vezanog uz kaptolske unutarnje i administrativne poslove. Zbog toga je za potrebe ove studije prvo načinjen katalog kratkih početnih biografija trista šezdeset četvorice klerika čiji su životni putovi u jednom, kraćem ili dužem vremenskom razdoblju bili povezani uz Zagrebački kaptol. Disertacija problematizira pet središnjih istraživačkih pitanja: kako je izgledala unutarnja kaptolska hijerarhija i koje su bile obveze pojedinih članova kaptola; na koji su način svećenici u 14. stjecali kaptolske prebende; kakav je bio društveni sastav kaptola, odnosno kojeg su obiteljskog i geografskog porijekla bili svećenici okupljeni u kanonički zbor; na koji su način ambiciozni klerici ostvarivali uspješne crkvene karijere, koliki su bili prihodi kanonika, jesu li kumulirali nadarbine itd.; na koji je način Zagrebački kaptol u 14. stoljeću djelovao kao vjerodostojno mjesto, koje je vrste isprava izdavao, i koja je bila uloga zagrebačkih kanonika u pravnim procedurama. Iz istraživanja proizlazi da je Zagrebački kaptol okupljao isključivo svjetovno svećenstvo, te je bio čvrsto uklopljen u ugarsko crkveno uređenje «teritorijalnog tipa» što je podrazumijevalo nekoliko kategorija kaptolskog svećenstva: dostojanstvenike, arhiđakone, jednostavne kanonike, pomoćno katedralno svećenstvo (uključujući prebendare) i pomoćne upravne službe. Stjecanje je prebende ovisilo prvenstveno o papi, odnosno njegovom pravu providiranja, a ostala dva načina ulaska u kaptol ostvarivala su se preko biskupskog kolacioniranja i kraljevog prava predstavljanja. Zagrebački kaptol nije bio socijalno zatvorena institucija, nego je u svoje redove okupljao plemiće, osobe porijeklom iz gradskih sredina, ali i kanonike skromnijeg porijekla i to iz srednjovjekovne Slavonije i općenito s područja ugarskoga crkvenog uređenja, kao i one porijeklom iz drugih europskih crkvenih uređenja. Problematizirajući pitanja kumulacije kanonikata, pluralizma posjedovanja crkvenih nadarbina i nerezidiranja u mjestu obnašanja crkvene službe doznaje se da su oni svećenici koji su držali kanonikat Zagrebačkog kaptola u pluralitetu, odnosno koji su istovremeno imali kanonička mjesta u više kaptola, pokazivali najveće zanimanje za prebende upravo onih kaptola koji su pripadali ugarskome crkvenom uređenju, dok su im izvori dodatne zarade bile nadarbine od župa, oltara i hospitala. Dijelu svećenstva kanonikat je Zagrebačkog kaptola tijekom 14. stoljeća predstavljao tek jednu stepenicu na putu do višeg mjesta u crkvenoj hijerarhiji, onog biskupskog. Put do ostvarenja uspješne crkvene karijere za ambiciozne je svećenike u 14. stoljeću vrlo često značio boravak u Papinskoj kuriji, na dvoru ugarsko-hrvatskih kraljeva, ili pak službu za biskupe ugarskoga crkvenog uređenja. U izgradnji crkvene karijere kanonicima je prednost moglo donijeti i njihovo obrazovanje, pa se dio kanonika odvažio na studijsku avanturu. Djelovanje Zagrebačkog kaptola u svojstvu vjerodostojnog mjesta rezultiralo je pretvaranjem njegove kanoničke zajednice u društvenu skupinu koja je na svakodnevnoj razini aktivno participirala u životu lokalnih zajednica, ali i koja je redovito komunicirala s predstavnicima središnje državne vlasti, učvršćujući se na taj način sve snažnije u društveno-pravni sustav srednjovjekovne Slavonije i Ugarskohrvatskog kraljevstva. |
| Sažetak (engleski) | Fourteenth century is an outstanding period of social and economic prosperity in the history of the Zagreb cathedral chapter. By performing pastoral and liturgical duties as well as various public activities, the Zagreb chapter strongly influenced religious and social life of local communities in medieval Slavonia. During a hundred years long period canons of the Zagreb chapter were continuously communicating with HungarianCroatian royal curia which firmly incorporated that religious group into a legal system of the Kingdom. The Zagreb chapter personnel was also strongly connected to the central institution of the western Christendom, the Papal curia, the fact which undoubtedly contributed to the creation of their special social prestige on the local level. Having in mind these facts, the research of the Zagreb chapter social component must be emphasized. In western European historiography prosopography, the method of creating collective biography, has already become a standard tool in various researches of medieval religious institutions, both regular and secular. On the other hand, in Croatian historiography only few studies have applied this methodology. Furthermore, the only systematic attempt to compile all the Zagreb canons (not only medieval) biographies is an unpublished catalogue made by Ljudevit Ivančan at the beginning of the 20th century. Croatian historians, those who studied the Zagreb chapter directly (Ljudevit Ivančan, Ante Gulin, Radovan Gajer) and those who included its history in broader studies of Zagreb or Diocese of Zagreb (Ivan Krstitelj Tkalčić, Nada Klaić, Lelja Dobronić), dealt mostly with questions of internal structure of the Zagreb chapter, its landed possessions, or some specific topics related to the chapter’s administrative role or its other duties. So far historiography of the Zagreb chapter did not pay attention to the questions of identity of canons, mechanisms that determined entry into the corporation, personal contacts, careers etc. For the purpose of the study of the Zagreb chapter personnel in the 14th century, I used prosopography, as the most suitable method. Firstly, 364 biographies were compiled, and they constituted a firm basis on which social and church trends could be drawn. Biographical catalogue includes all the canons which actually entered the corporation, as well as all the candidates which only possessed papal bull but never entered the corporation, all the supplicants for the stallum, and also all the clerics adjacent to the 14th century Zagreb chapter: prebendaries and other lower cathedral clergy. Data about all those priests were drawn from various sources: normative (Statutes of the Zagreb chapter; royal decretals), papal documents (provisions, supplications), charters issued by the Zagreb chapter, charters issued by other Slavonian and Hungarian ecclesiastical and political institutions, university sources. All the gathered information were organized in the computer database, and were afterwards used for creating catalogue and tables that could be compared and cross-referenced as well as the entire study. Since its foundation at the end of the 11th century the Diocese of Zagreb was incorporated into the Hungarian ecclesiastical system which influenced further lives and careers of its cathedral priests. First of all, as in other cathedral chapters belonging to the Hungarian ecclesiastical system, the canon community of the Zagreb chapter was exclusively formed by secular priests. Secondly, organizational structure of the Zagreb chapter corresponded with the system found on the Hungarian ecclesiastical territories. Data on the internal chapter’s organization can be found in the Statutes of the Zagreb chapter (first redaction in 1334, second redaction around the year 1354). Throughout the 14th century Zagreb chapter’s hierarchy, four dignitaries were governing the corporation: the provost, the lector (reading canon), the cantor (chanting canon) and the provost of the collegiate chapter of Čazma. They were followed by ten archdeacons: the one of Zagreb (cathedral archdeacon), of Dubica, Komarnica, Gorica, Kalnik, Vaška, Čazma, Bekšin, Varaždin and Vrbovec. Provost of Zagreb was also the archdeacon of Gora and Zagorje, and the provost of Čazma was the archdeacon of Gušće and Svetačje. Archdeacons were followed by the custos (custodian), and by simple canons. Prebendaries and other lower clergy (sublector, succentor, anagratians, bell ringers) followed the simple canons. The chapter had its additional offices – those occupied by canons: dean, comes seruorum, two registrators, chapter's judge; and those occupied by prebendless persons: decimatores, cellerarius, village administrator and vicearchdeacons. The chapter of Zagreb possessed 32 prebends in the 14th century which placed it in the category of larger cathedral corporations in the Kingdom of HungaryCroatia. |
