Lokalitet Virovitica Kiškorija jug, istražen je 2005. godine prije u okviru zaštitnih arheoloških istraživanja prije izgradnje zapadne oblilaznice grada Virovitice. Na njemu sue pronađeni antičko selo i srednjovjekovno naselje. Lokalitet je smješten južno od rijeke Drave, a sjeverno od Bilogore i trase rimske ceste koja je povezivala Petovij i Mursu. Rimsko selo nalazima i 14C datumima datirano je od prve polovine 2. do u prvu polovinu 5. st. Sva obilježja lokaliteta, oblici stambenih objekata, način privređivanja, samodostatnost, oblikovanje keramičkih posuda ukazuju na duboku ukorijenjenost prapovijesnih tradicija, čak u tolikoj mjeri da je neobično to što naselje postoji tek od 2. stoljeća. Tako jaka prapovijesna tradicija inače se može pronaći na lokalitetima gdje je zabilježen kontinuitet od kasnog latena do kasne antike. Slaba istraženost ovog podravskog područja ne dozvoljava konačne zaključke u ovom trenutku koji bi se odnosili na modele nastajanja rimskih sela u ranocarskom i srednjecarskom razdoblju, a vjerujem kako je tu ključnu ulogu imala politika i odnosi na lokalnoj razini između prapovijesnih zajednica ovog prostora i rimskih osvajača. Snažna prapovijesna tradicija i nedostatak većih centara kao uporišta nove rimske moći govore u prilog pretpostavci kako je do nove vlasti došlo relativno mirnim putem. Prapovijesne tradicije su na Kiškoriji ostale nepromijenjene do kraja postojanja sela u 5. st. Nešto jači utjecaj rimskih običaja osjeća se tek u kasnoj antici što se vidi kroz prisutnost nekoliko ulomaka sigilatnih posuda i prisutnost glaziranog posuđa, prije svega kuhinjskih tarionika kao pokazatelja rimskih običaja u svakodnevnici – načinu pripreme hrane. U 5. st. zbivanjima potaknutim seobom naroda život u otvorenim nizinskim naseljima seoskog tipa sigurno je postao vrlo težak i neizvjestan, pa se stanovništvo sklanjalo na sigurnija mjesta ili udaljene, sigurnije krajeve. Tako je prestao i život rimskog sela na lokalitetu Virovitica Kiškorija jug. Slabi elementi romanizacije na lokalitetu očituju se kroz nekoliko proizvoda provincijske proizvodnje. Nekima možemo pretpostaviti mjesto proizvodnje, a za neke to nje moguće utvrditi (keramika tankih stijenki). Rasprostranjenost nalaza troske, žrvnjeva i bruseva govore u prilog pretpostavci kako su se aktivnosti poput kovanja, izrade brašna, obrade metalnog oruđa vršile na razini domaćinstava, a ne u okviru specijaliziranih radionica. Nalazi životinjskih kostiju i biljaka u manjim količinama na različitim mjestima uz prethodnu zaključak i nedostatak importa govore zajedno o okrenutosti ove zajednice vlastitim snagama i njihovoj samodostatnosti. Iako na važnoj prometnici, ovo selo je udaljeno od velikih gradskih centara. To je vjerojatno razlog radi kojeg u njemu nedostaje značajniji rimski utjecaj. Sukladno tome takva situacija bi se očekivala u cijeloj Podravini, ali ipak u obližnjem Orešcu, antičkom Bolenciju, situacija nije takva. Ta putna postaja, smještena nedaleko od Kiškorije, u skromnim arheološkim istraživanjima pokazala je kako su rimski utjecaji itekako prisutni na ovom prostoru. Velika količina proizvoda iz velikih panonskih radionica je prisutna na lokalitetu, ali ne samo to, prisutni su proizvodi italske i galske sigilate. Nije riječ o rijetkim nalazima, oni su prisutni u većoj količini što govori o sustavnom snabdijevanju stranim proizvodima. Nalazi hipokausta, mozaika i freski u Orešcu govore o određenom standardu i načinu rimskog života, udaljenom 15-ak kilometara od Kiškorije. Ne treba zaboraviti ni to da je na položaju antičkog Orešca bilo smješteno između ostalog i latensko naselje. Ipak istraživanja nisu provedena do kraja, pa ne možemo pouzdano govoriti o kontinuitetu. Prisutnost tako jakog rimskog utjecaja u susjednom Orešcu govori u prilog činjenici kako je situacija na Kiškoriji rezultat prije svega snažne prapovijesne tradicije, a u manjoj mjeri izoliranosti od većih gradova kao centara i izvora širenja rimskih običaja. Istraživanje ovog lokaliteta od velike je važnosti za arheologiju Podravine i hrvatskog dijela Gornje Panonije. On se nalazi na prostoru s kojeg nemamo dovoljno informacija o životu u antici, a generalno govoreći u Hrvatskoj nemamo dovoljno informacija o načinu života u rimskim selima. Najbrojniju arheološku pokretnu građu ovog lokaliteta čini uporabna keramika lokalne proizvodnje kojoj u dosadašnjim istraživanjima nije bilo posvećeno dovoljno pažnje. Usporedbom ove građe s drugom, koja je otkrivena na drugim lokalitetima, uviđa se važnost ovih nalaza budući da su se iskristalizirane mikroregije sa svojim identitetom i svojom pričom. Vjerujem da će naredne godine donjeti mnoge objave kolega koji su uspješno vodili velika zaštitna istraživanja na kojima su pronađena rimska sela i da ćemo na taj način dobiti mnogo odgovora, ali i pobuditi znatiželju za novim istraživanjima i spoznajama ruralnog aspekta rimskog načina života u južnoj Panoniji.