| Sažetak (hrvatski) | U hrvatskoj su se povijesti ključne prijelomnice događale u ratnim godinama koje su ujedno bile i smjene političkih sistema i vlasti, a koje su potom inicirale radikalne promjene na svim razinama društvenog djelovanja, pa tako i u kulturnim institucijama. Kraj Prvoga svjetskog rata stuboka je izmijenio političku kartu Hrvatske koja nakon rasapa Austro–Ugarske Monarhije ulazi u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba (kasnije Kraljevinu Jugoslaviju), a Društvo umjetnosti je također dočekalo burnu i radikalnu smjenu vlasti. Nakon što je pedest godina aktivno djelovao u Društvu, od 1868. godine kao njegov inicijator i osnivač, potom kao dugogodišnji tajnik i potpredsjednik, a od 1903. do 1918. predsjednik, Isu Kršnjavija smijenio je Dušan Plavšić. Kako su Kršnjavijev lik i djelo u međuvremenu prilično dobro istraženi i obrađeni, posebice na simpoziju Iso Kršnjavi– veliki utemeljtelj, održanom 2012. godine i pripadajućem Zborniku (Institut za povijest umjetnosti, 2015.), njegov nastavljač dosada nije dobio dovoljno pozornosti u hrvatskoj historiografiji, pa ni povijesti umjetnosti. Dušan Plavšić (Vinkovci, 1875. – Zagreb, 1965.), po zanimanju ekonomist i bankar, a po vokaciji likovni i književni kritičar, vodio je Društvo umjetnosti (bez predznaka Hrvatsko), od 1918. do 1927. godine kada ga je zamijenio arhitekt Vjekoslav Heinzl. Odabiranjem Plavšića, Društvo je dobilo predsjednika iz potpuno različite profesije, premda je njegovo ime bilo vezano uz početke hrvatske moderne umjetnosti oko 1900. godine, kao osnivača i vlasnika kultnog časopisa Mladost, organizatora izložaba i kolekcionara. Istraživanje vezano uz izradu monografije o 150-godišnjici HDLU, obuhvatilo je i arhiv obitelji Plavšić u Hrvatskom državnom arhivu na temelju kojeg je pripremljen osvrt na Plavišićevo djelovanje. |
