Sažetak | Crkva đakovačka i srijemska, u namjeri da intenzivnije nastavi vlastitu obnovu u duhu Drugog vatikanskog sabora, održala je od 1999. do 2008. godine Drugu biskupijsku sinodu đakovačku i srijemsku. Također, svjesna da ozbiljnost pastoralnih izazova proizašlih iz velikih društveni, gospodarskih i političkih promjena i Domovinskoga rata s početka devedesetih godina dvadesetoga stoljeća ne dopuštaju pasivnost, započela je s procesom sinodske obnove već tijekom sinodskih zasjedanja (2000.-2002.), to jest prije objave završnog sinodskog dokumenta Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske (2008.).
Kako je u okviru procesa sinodske obnove s jedne strane naglasak početno stavljen na strukturnu obnovu te kako je s druge strane socijalni nauk Crkve tek u Izjavama i odlukama u punini primijenjen kao temeljno evangelizacijsko sredstvo i sadržaj, do danas su u evangelizacijskom smislu ostala otvorena tri vrlo važna pitanja: (1) Je li čitav proces sinodske obnove mjesne Crkve sveden tek na puku strukturnu obnovu postojećih i osnivanje novih pastoralnih struktura? (2) Jesu li obnovom obuhvaćeni i evangelizacijski sadržaji na način da su obnovljeni/prožeti sa socijalnim naukom Crkve? Te (3) što je još potrebno učinit kako bi u nastavku obnove socijalni nauk bio bolje primjenjivan?
U namjeri da doprinesemo traganju za odgovorima na navedena pitanja u doktorskom radu pod naslovom Druga biskupijska sinoda đakovačka i srijemska. Oživotvorenje socijalnoga nauka Crkve po pastoralnim strukturama u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji provedeno je socijalno-etičko istraživanje primjene socijalnog nauka Crkve u procesu sinodske obnove župa i laičkih udruženja kao onih pastoralnih struktura koje su u Izjavama i odlukama prepoznate kao posebno pogodne za pouku, odgoj i oživotvorenje socijalnog nauka.
Rad je podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu rada izrađen je teorijski okvir za socijalno-etičko istraživanje. Naime, kako induktivno-deduktivna metoda socijalnog nauka Crkve, a napose njezin metodološki korak prosuditi zahtjeva prosuđivanje stvarnosti u odnosu na vrijednosnu ljestvicu koju naviješta Evanđelje te kako do sada nije sustavno istražena primjena socijalnog nauka na Sinodi prije socijalno-etičkog istraživanja, u prvom dijelu Rada istraženo je sinodsko učenje o socijalnom nauku, a napose u odnosu obilježja socijalno-evangelizacijskog potencijala župa i laičkih udruženja. Slijedeći metodološki trokorak (vidjeti, prosuditi i djelovati) induktivno-deduktivne metode socijalnog nauka Crkve u drugom dijelu Rada provedeno je socijalno-etičko istraživanje primjene socijalnog nauka Crkve u procesu sinodske obnove župa i laičkih udruženja. Drugi dio Rada, naslovljen Stanje i perspektive korištenja socijalno-evangelizacijskog potencijala župa i laičkih udruženja, podijeljen je na dvije cjeline. U prvoj cjelini, usporedno su slijedeći metodološke korake vidjeti i prosuditi, predstavljeni i prosuđeni rezultati empirijskog istraživanja iskorištenosti socijalno-evangelizacijskog potencijala župa i laičkih udruženja pod vidom primjene socijalnog nauka u procesu njihove strukturne i evangelizacijsko-sadržajne obnove. U tu svrhu postavljene su, provjerene i potvrđene četiri hipoteze: 1) U Crkvi đakovačko-osječkoj postoje brojne pastoralne strukture koje imaju značajan socijalno–evangelizacijski potencijal za oživotvorenje socijalnog nauka Crkve; (2) Župe Crkve đakovačko-osječke kao primarne pastoralne strukture ne koriste vlastiti socijalno–evangelizacijski potencijal; (3) Laička udruženja koja djeluju u Crkvi đakovačko-osječkoj ne koriste vlastiti socijalno–evangelizacijski potencijal; Te (4) župe i laička udruženja koja djeluju u Crkvi đakovačko-osječkoj ne koriste u pouci i odgoju svojih članova socijalno-evangelizacijski potencijal Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja. U drugoj cjelini, u svjetlu dobivenih rezultata provjere hipoteza te temeljnih načela socijalnog nauka Crkve i socijalno-etičkog načela stvarnost je važnija od ideje predložene su praktične smjernice za bolje korištenje socijalno-evangelizacijskog potencijala župa i laičkih udruženja u poučavanju, odgoju i oživotvorenju socijalnog nauka Crkve, a posljedično i uspješniji nastavak sinodske obnove čitave mjesne Crkve đakovačko-osječke.
Na temelju svega istraženog zaključeno je slijedeće: (1) Socijalni nauk Crkve je u posljednjih dvadesetak godina u Crkvi đakovačkoj i srijemskoj, danas đakovačko-osječkoj prošao put od najskrivenije do najbolje čuvane tajne za najveći broj njezinih vjernika. (2) Razloge zbog kojih socijalni nauk Crkve nije (u punini) primijenjen u sinodskim savjetovanjima, zasjedanjima i u sinodskoj obnovi, a u punini je primijenjen u oblikovanju sinodskih Izjava i odluka moguće je cjelovito razumjeti tek u svjetlu tog istoga nauka. (3) Zahtjeve izrečene u Izjavama i odlukama moguće je cjelovito razumjeti i u djelo provesti tek u svjetlu socijalnog nauka Crkve. (4) U provedbi predloženih praktičnih smjernica potrebno je imati u vidu već učinjene propuste i pogreške u dosadašnjem procesu sinodske obnove. (5) Korištenje socijalno-evangelizacijskog potencijala župa i laičkih udruženja jest važan preduvjet i pokazatelj prerastanja Sinode iz započetog i završenog događaja u trajno sinodalno događanje mjesne Crkve. (6) Sustavna i trajna prosudba učinjenog na području promicanja i oživotvorenja socijalnog nauka Crkve je važan i neizostavan dio provedbe predloženih praktičnih smjernica, a posljedično tomu je i bitan preduvjet za prerastanje Sinode iz započetog i završenog događaja u trajno sinodalno događanje mjesne Crkve. Te (7) trajno upoznavanje, prihvaćanje i oživotvorivanje socijalnog nauka Crkve po pastoralnim strukturama je temeljno polazište za ostvarivanje sinodalnog načina života mjesne Crkve đakovačko-osječke. |
Sažetak (engleski) | The Church of Đakovo and Srijem, with the intention of continuing its renewal in the spirit of the Second Vatican Council more intensively, held the Second Diocesan Synod of Đakovo and Srijem from 1999 to 2008. Furthermore, aware that the seriousness of pastoral challenges resulting from major social, economic, and political changes and the Homeland War from the beginning of the 1990s do not allow passivity, it began the process of synodal renewal already during the synodal sessions (2000-2002), that is, before the publication of the final synodal document Statements and Decisions of the Second Diocesan Synod of Đakovo and Srijem (2008).
Because within the process of synodal renewal, the emphasis was, on the one hand, initially placed on structural renewal, and, on the other hand, the social teaching of the Church was not fully applied as a principal evangelizing tool and content until the Statements and Decisions, in terms of evangelization, three very important questions have been left open: (1) Is the entire process of the synodal renewal of the local Church reduced to a mere structural renewal of existing and establishment of new pastoral structures? (2) Does the renewal include evangelization contents in a way that they are renewed/imbued with the social teaching of the Church? (3) What else needs to be done in further renewal to apply the social doctrine better?
To help answer the above questions, as part of the doctoral thesis titled Second Diocesan Synod of Djakovo and Srijem. Brought to life Social Doctrine of the Church by pastoral structures in Archdioceses Djakovo-Osijek, social-ethical research was conducted on the application of the Social Doctrine of the Church in the process of the synodal renewal of parishes and lay associations as those pastoral structures recognized in the Statements and Decisions as particularly suitable for instructing, educating, and bringing to life the social doctrine.
The work is divided into two main parts. The first part develops a theoretical framework for social-ethical research. Namely, as the inductive-deductive method of the Social Doctrine of the Church and, in particular, its methodological step to judge requires judging reality according to the value scale proclaimed by the Gospel, and as the application of social doctrine at the Synod has not been systematically investigated before this social-ethical research, the first part examines synodal teaching on the social doctrine, especially regarding the features of the social-evangelizing potential of parishes and lay associations. Following the methodological three-step (see, judge, act) of the inductive-deductive method of the Social Doctrine of the Church, the second part bring the social-ethical research on the application of the Social Doctrine of the Church in the process of the synodal renewal of parishes and lay associations. The second part of the work, titled State and Perspectives of using the social-evangelizing potential of parishes and lay associations is divided into two units. In the first unit, following the methodological steps to see and judge, we present and judge the results of empirical research on the utilization of the social-evangelizing potential of parishes and lay associations under the aspect of the application of the social doctrine in the process of their renewal both structural and regarding their evangelizing content. For this purpose, four hypotheses were set, tested, and confirmed: (1) In the Church of Đakovo-Osijek, there are numerous pastoral structures that have a significant social-evangelizing potential for bringing the Social Doctrine of the Church to life; (2) The parishes of the Church of Đakovo-Osijek as primary pastoral structures are not utilizing their social-evangelizing potential; (3) Lay associations operating in the Church of Đakovo-Osijek are not utilizing their social-evangelizing potential; and (4) Parishes and lay associations operating in the Church of Đakovo-Osijek are not utilizing the social-evangelizing potential of the Office for the Promotion of the Social Doctrine of the Church and Social Issues in instructing and educating their members. In the second unit, in light of the results of the hypotheses testing as well as the basic principles of the Social Doctrine of the Church and the social-ethical principle that reality is more important than the idea, we propose practical guidelines for better utilization of the social-evangelizing potential of parishes and lay associations in instructing, educating, and bringing to life the Social doctrine of the Church, and consequently a more successful continuation of the synodal renewal of the entire local Church of Đakovo-Osijek.
Based on everything researched, we concluded the following: (1) In the last twenty years, the Social Doctrine of the Church in the Church of Đakovo and Srijem, today Đakovo-Osijek, has gone from the most hidden to the best kept secret for the largest number of its believers. (2) The reasons why the Social Doctrine of the Church was not (fully) applied in synodal consultations, sessions, and the synodal renewal, but was fully applied in designing synodal Statements and Decisions, can be fully understood only in light of that same doctrine. (3) The requirements stated in the Statements and Decisions can be thoroughly understood and put into practice only in light of the Social Doctrine of the Church. (4) In implementing the proposed practical guidelines, it is necessary to consider the omissions and mistakes already made in the process of the synodal renewal so far. (5) The utilization of the social-evangelizing potential of parishes and lay associations is an important precondition and indicator of the Synod’s transformation from an event that started and ended into a continual synodal development of the local Church. (6) A systematic and continuous assessment of what has been done in promoting and bringing to life the Social Doctrine of the Church is an important and indispensable part of the implementation of the proposed practical guidelines and, consequently, it is an essential precondition for the Synod’s transformation from an event that started and ended into a continual synodal development of the local Church. (7) Continuous familiarization, acceptance, and realization of the Social Doctrine of the Church across pastoral structures is the fundamental starting point for bringing about the synodal way of life of the local Church of Đakovo-Osijek. |