Sažetak | U ovom radu cilj je predstaviti Augustinovo poimanje Euharistije - najveće otajstvo kršćanske vjere, koje je ujedno vrelo i vrhunac svega kršćanskog života. Prvo poglavlje daje jedan zaokružen povijesni slijed Euharistije, dok nam drugo poglavlje rada predstavlja nauk o Euharistiji u svjetlu kristologije, gdje je cilj temeljiti teze na Augustinovom komentaru, polazeći ponajprije od Augustinovog nauka o općoj sakramentologiji, a potom i sakramentalnosti same Euharistije. Nakon sakramentologije, u tom drugom poglavlju, riječ će biti i o nezaobilaznoj temi odnosa utjelovljenja Isusa Krista i Euharistije, bez kojeg ne bi ni bilo Euharistije. I za kraj drugog poglavlja, na vidjelo će se istaknuti Augustinova vjera u presvetu Euharistiju, koja je nebrojeno puta bila dovedena u pitanje, osobito u kasnijim vremenima od strane Luthera i reformatora. Treće poglavlje bavit će se Euharistijom u svjetlu ekleziologije gdje će se prikazati njihov međusobno neodvojiv odnos, u kojem zajednica živi od Euharistije, a gdje je sama Euharistija upućena na zajednicu, i gdje zajednica iz nje crpi brojna milosna djelovanja. U posljednjem, četvrtom poglavlju ovog rada, riječ će biti o preduvjetima koji su potrebni da bi vjernik mogao na ispravan način pristupiti blagovanju Euharistije. Među tim preduvjetima, ističe se ćudorednost života, po kojoj su kršćani bili itekako prepoznatljivi, i vjernički stav bez kojeg bi blagovanje Euharistije bilo nepotpuno. |