Sažetak | Ovaj rad ima za nakanu predstaviti Boga kao ratnika kako je predstavljen u Starom zavjetu, a ujedno se i osvrnuti na Sina Božjega, Isusa Krista, i njegove čine koji se mogu percipirati kao nasilni. Prvo nas poglavlje upoznaje s Izraelom, Božjim izabranim narodom, kroz prizmu rata i ratovanja, pridajući mu oznaku ratničkog naroda. Prvo se predstavlja Boga kao ratnika u tri psalma: 91, 144 i 18, a nakon toga čudesne pobjede po Božjoj intervenciji. Tu je riječ o najvećim izraelskim ratnicima, kojima zajednička nije umješnost u ratu ili velika fizička snaga i vještina, već pouzdanje u Jahvu koji je pravi vojskovođa, onaj koji vodi ruku junaka i koji daje da luk cilja gdje treba ili da se slomi. Drugo je poglavlje vezano uz nasilje u Svetom Pismu. Kršćanstvo se predstavlja kao religija mira i ljubavi, te je stoga nekim ljudima na sablazan količina i okrutnost nasilja u Pismima, što ne mogu povezati s Kristom. Stoga se ovdje govori o samoj problematici nasilja i načinu njegova tumačenja, posebno s obzirom na kleto uništenje, herem, i na nepoštene taktike u ratovanju, kao i na pripremu na rat u vrijeme mira. Treće poglavlje donosi pogled na Novi Zavjet i na čine Isusa Krista, spasitelja i otkupitelja ljudi. Premda je Krist bio mirotvorac koji je poznat po svom milosrđu, u ovom se poglavlju objašnjavaju neki njegovi čini koji su nasilni i koji mogu u čovjeku izazvati nelagodu ili čak sablazan. |