Cilj ovog diplomskog rada bilo je utvrditi da li postoji statistiĉki znaĉajna povezanost izmeĊu tjelesne aktivnosti i kvalitete ţivota kod osoba oboljelih od epilepsije te ima li tjelesna aktivnost pozitivan utjecaj na kontrolu i progresiju bolesti kod osoba s epilepsijom. Istraţivanje je provedeno na uzorku od 20 ispitanika u dobi od 23 do 60 godina ( prosjek dobi 45 godina). Ispitanici su bili testirani u Kliniĉkom bolniĉkom centru "Sestre milosrdnice". Testiranje se provodilo dvjema vrstama upitnika. Internacionalnim upitnikom o tjelesnoj aktivnosti (IPAQ) procijenjivala se razina tjelesne aktivnosti kod pacijenata dok se modificiranim upitnikom o kvaliteti ţivota kod osoba s epilepsijom (QOLIE) procijenjivala njihova kvaliteta ţivota u cjelini. IPAQ je koristio 5 varijabla: posao, prijevoz, kućanski poslovi, tjelesna aktivnost i sedentarnost. Ispitanici su bili podijeljeni u dvije pod grupe (tjelesno aktivniji i tjelesno ne aktivniji). Grupa tjelesno aktivniji nije znaĉajno odstupala od normalne distribucije, dok je grupa tjelesno ne aktivnijih imala znaĉajnih odstupanja od normalne distribucije. QOLIE je koristio 10 varijabla od mogućih 16 za procjenu kvalitete ţivota. Varijable koje su se koristile bile su: percepcija zdravlja. tjelesne funkcije, tjelesna ograniĉenja, bol, radna, vozaĉka i društvena funkcija, paţnja i koncentracija, zdravstveno obeshrabrenje, zabrinutost za napadaj, pamćenje te uĉinci lijekova. Rezultati su pokazali kako ne postoji statistiĉki znaĉajna povezanost izmeĊu IPAQ-a i QOLIE-a ( R= -0,17; p>0,05). Kljuĉne rijeĉi: epilepsija, tjelesna aktivnost, kvaliteta ţivota