Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi na kojem postotku od 1RM-a se maksimizira izlazna snaga u vježbama čučanj i mrtvo dizanje. Uzorak je činilo 16 ispitanika (n = 16; M= 10, Ž=6, aritmetička sredina ± standardna devijacija za dob iznosila je 26 ± 5 godina i tjelesnu masu M= 88.1 ± 8.6 kg, Ž= 60.6 ± 8.4 kg) koji su prošli kroz ukupno četiri dolazaka. Prvi preliminarni dolazak u kojem je testiran njihov 1RM u vježbama čučanj i mrtvo dizanje te tri glavna dolaska u kojem su pomoću GYMAWARE sustava mjerene brzina i izlaz snage u ove dvije vježbe s opterećenjima koja odgovaraju 30, 45, 75 i 90% od 1RM-a. Glavni nalazi ovog istraživanja ukazuju da optimalno opterećenje za manifestaciju vršnog izlaza snage u vježbi mrtvo dizanje iznosi 60% od 1RM-a (1123W), dok se najveći prosječni izlaz snage u mrtvom dizanju manifestirao na 75% od 1RM-a (568W). Optimalno opterećenje za manifestaciju vršnog izlaza snage u vježbi čučanj iznosi 45% od 1RM-a (2510W). Međutim, nisu pronađene razlike u izlaznoj snazi u širokom rasponu od 45 do 90% od 1RM-a. Prosječni izlaz snage se također manifestirao na 45% od 1RM-a (1184W), no također nisu pronađene razlike u izlaznoj snazi u rasponu od 30 do 60% od 1RM-a. Zaključno, vršni izlaz snage u treningu s otporom relativno je varijabilan podatak te nije dovoljno pouzdan kako bi se praktičari mogli osloniti isključivo na njega pri planiranju i programiranju treninga s otporom. Međutim, vršni izlaz snage može imati jednu vrlo bitnu ulogu, a to je pružanje povratne informacije sportašu o izlazu snage u stvarnom vremenu kako bi svako ponavljanje bilo izvedeno namjerom maksimalne brzine izvedbe. Kada je osigurano da je taj preduvjet ispunjen, moguće je usredotočiti se na brzinu izvedbe i usmjeravanje trenažnog procesa ovisno o potrebama sportaša.