Uz intenzitet, ekstenzitet, vrijeme oporavka, broj serija, broj ponavljanja, učestalost treninga jedna je od varijabli kojom se može optimizirati trenažni proces. Stoga je cilj ovog rada bio usporediti 2 treninga s otporom različite učestalosti i njihov utjecaj na mišićnu izdržljivost. Program treninga bio je usmjeren na razvoj mišićne hipertrofije te se provodio u trajanju od 6 mjeseci na mladim (18-32 godine), zdravim i tjelesno aktivnim muškarcima. Trenažni volumen u obje grupe ostao je izjednačen. Da bi ispitanici zadovoljili kriterij studije trebali su barem 6 mjeseci biti u redovitom tjelovježbenom procesu. Ispitanici (27 muškaraca) su bili randomizirani u 2 skupine. Jednu koja je vježbala 6 puta tjedno (6x, n=13) i drugu koja je vježbala 3 puta tjedno (3x, n=14). Mjerenje mišićne izdržljivosti se provelo na vježbama stražnjeg čučnja i potiska s ravne klupice. Intenzitet kojim su se izvodile obije vježbe prilikom testiranja bio je 60% 1RM-a. Vježbe su se izvodile do mišićnog otkaza nakon čega se bilježio broj ponavljanja. Analizom 2x2 ANOVA za ponovljena mjerenja utvrđeno je da nema razlike u veličini promjene između grupa, od inicijalnog do finalnog mjerenja, u rezultatima za promatrane testove mišićne izdržljivosti. Veličina učinka (Cohen-ov d) izračunata je za promjene između prvoga i drugoga mjerenja u testovima mišićne izdržljivosti. Skupina koja je trenirala 3x tjedno imala je veličinu učinka od 0.31 u testu potiska s ravne klupe (p = 0.352), dok je u testu stražnjeg čučnja imala veličinu učinka 0.45 (p = 0.102). Za skupinu koja je trenirala 6x tjedno veličina učinka iznosila je -0.13 za test potiska s ravne klupe (p = 0.697) te za test stražnjega čučnja -0.02 (p = 0.947). Zaključno možemo reći kako učestalost treninga nije presudna varijabla za optimizaciju trenažnog programa koji će doprinijeti razvoju mišićne izdržljivosti.