Rukomet je vrlo intenzivan i grub sport koji spada u skupinu kompleksnih kinezioloških aktivnosti u kojoj dominiraju cikličke i acikličke strukture kretanja. Moderni je rukomet obilježen povećanim intenzitetom izvedbe svih elemenata igre u uvjetima neposrednog i snažnog kontakta koji se ostvaruje između igrača u igri. Kretnje visokog intenziteta karakteriziraju ubrzavanja, usporavanja, promjene smjera kretanja, skokove i doskoke. Takve kretnje zahtijevaju snažno djelovanje mišića i mogu se ponoviti više od 100 puta tijekom utakmice. Visoki intenzitet donosi i povećani rizik od ozljeda. Incidencija rukometnih ozljeda doseže i do 40,7 ozljeda na 1000 h utakmice ili 3,4 ozljede na 1000 h treninga. Neke od najčešćih ozljeda u rukometu čine ozljede donjih ekstremiteta, šake, ramenog i lakatnog zgloba. Među najčešćim ozljedama donjih ekstremiteta ubrajaju se ozljede prednjeg križnog ligamenta i uganuća gležnja. Nedvojbeno je kako rukometaš mora imati visoku razinu fizičke pripremljenosti, ne samo kako bi udovoljio zahtjevima ovog kompleksnog sporta, već kako bi se rizik od ozljeda smanjio na minimum. Različiti aspekti treninga i kondicijske pripreme kao što je funkcionalni trening snage, neuromuskularni i proprioceptivni trening mogu pridonijeti redukciji ozljeda ako se primjenjuju redovito i ispravno. Kroz ovaj rad naglasak je stavljen na funkcionalni trening snage i vježbe koje bi trebale biti sastavni dio treninga za rukometaše. Funkcionalni trening pomaže u treniranju brzine, jakosti i snage u svrhu poboljšanja sportske izvedbe i redukcije ozljeda (Boyle, 2016).