Glavni cilj ovoga istraživanja je konstrukcija i validacija bilateralnih kinezioloških testova za procjenu razine lokomotornih i manipulativnih motoričkih znanja kod sedmogodišnjaka. Uzorak ispitanika sačinjavalo je 78 djece (35 djevojčica i 43 dječaka) kronološke dobi 7 godina (+/- 6 mjeseci). Na svim ispitanicima primijenjena je skupina od 6 novokonstruiranih bilateralnih testova: tri za procjenu lokomotornih motoričkih znanja, i tri za procjenu manipulativnih motoričkih znanja. Analizirane su morfološke karakteristike, bazične motoričke vještine, sposobnost manipuliranja lijevom i desnom stranom tijela, posturalni status, kineziološki aktivitet i sedentarne aktivnosti. Novokonstruirani lokomotorni i manipulativni testovi primijenjeni su kroz tri točke mjerenja u tri mjeseca. Za utvrđivanje postavljenih ciljeva i ispitivanje hipoteza istraživanja utvrđene u metrijske karakteristike novokonstruiranih testova (osjetljivost, homogenost, pouzdanost), te su korištene sljedeće metode obrade podataka: T-test, multipla regresijska analiza, kanonička korelacijska analiza, te korelacijska analiza. Prema analiziranim rezultatima: (1) Dobiveni su metrijski zadovoljavajući testovi za procjenu lokomotornih i manipulativnih motoričkih znanja kod sedmogodišnjaka; (2) Razlike između dječaka i djevojčica evidentirane su samo kod testova za procjenu manipulativnih motoričkih znanja; (3) Nije utvrđena značajna povezanost morfoloških karakteristika, skupa varijabli za procjenu tjelesnog držanja te rezultata testova na Pegboard testu sa novokonstruiranim testovima; (4) Utvrđena je značajna povezanost nekih novokonstruiranih testova sa motoričkim vještinama; (5) postoji značajna povezanost gotovo svih novokonstruiranih testova sa kineziološkim aktivitetom. U konačnici, bez obzira da li se kao trenažni cilj postavlja lokomotorna i motorno manipulativna dominacija jedne ili jednakost obiju strana tijela, novokonstruirani testovi imaju svoju praktičnu primjenu. Kao dijagnostički, i testovi tranzitivnih promjena, kao indikator programiranja trenažnog procesa, te pri usmjeravanju djece u sportske aktivnosti. Dobivene razlike po spolu u izvedbi manipulativnih znanja u korist dječaka upućuju na važnost koedukacije, i rada u homogeniziranim grupama te potrebu kineziološki utemeljenog planiranja i programiranja u nastavi TZK već u dobi od sedam godina. Ukupan neorganizirani kineziološki aktivitet djece utječe na razinu izvođenja lokomotornih i manipulativnih motoričkih znanja, pa tako i na ukupnu motoričku ambidekstriju kod djece u dobi od sedam godina.