Sažetak | Nogomet je jedan od najpopularnijih sportova diljem svijeta, ekipni sport u kojem
sudjeluju dvije ekipe od jedanaest igrača ili igračica. Pripada polistrukturalnim
kompleksnim aktivnostima. Cilj igre je što brže kretanje lopte i osvajanje što većeg
prostora na terenu kako bi se ostvario krajnji cilj, a to je postizanje zgoditka. Nogometna
igra se iz godine u godinu sve više i više razvija i unaprjeđuje. Pojačava se tempo igre,
povećava se dinamika i količina kretanja na terenu i s toga se povećavaju zahtjevi
tehničko taktičke komponente nogometa. Za uspješnost u nogometnoj igri odgovoran je
niz antropoloških obilježja i specifičnih sposobnosti igrača da upravljaju taktičkim
stilom igre, ritmom i tempom igre, te naposlijetku i vlastitim bioenergetskim
kapacitetima. Tijekom utakmica i treninga igrači se nalaze u dosta različitih situacija
koje se neprestano mijenjaju. Isto tako, intenziteti strukture gibanja stalno su u
promjenjivom tonu, od maksimalnog opterećenja do potpunog mirovanja (Dujmović,
2000). Prema ranije navedenom može se utvrditi da nogomet kao i ostali sportovi
današnjice zahtijeva konstantno i temeljito praćenje antropološkog statusa sportaša.
Motoričke sposobnosti su jedan od najtestiranijih segmenata antropološkog statusa, bez
konkretnih informacija o motoričkim dimenzijama sportaša, veoma je teško provoditi
bilo kakva zapažanja u vrhunskom sportu. Povećanjem tempa, brzine igre i tehničko
taktičkih zahtjeva u nogometu raste potreba za što boljim i kvalitetnijim kondicijskim
treningom. Dobra kondicijska priprema nije zastupljena samo u pravilnom izboru
sadržaja, opterećenja i metoda već i u preventivnim tj. zaštitnim elementima kondicijske
pripreme. Prisustvo znanosti u današnjem nogometu pomaže ljudima u razumijevanju
različitih mehanizama koji su odgovorni za unaprjeđenje nogometne igre, a da bi se
izradio i proveo kvalitetan plan i program rada u vrhunskom sportu, potreban je uvid u
specifične zahtjeve pojedinog sporta, te uvid u aktualno stanje relevantnih sposobnosti,
osobina i znanja sportaša. Potrebno je pratiti funkcionalne, specifične motoričke i
psihološko-sociološke pokazatelje pomoću kojih možemo dobiti uvid u stanje
treniranosti pojedinog sportaša. Dijagnostika sposobnosti, osobina i znanja, uz planski
provođenu sportsku pripremu i kontrolu efekata trenažnog rada, smanjuje mogućnost
ozljeda i preduvjet je optimalnog sportskog razvoja djeteta sportaša (Vučetić, 2016). |