Rudnik Idrija u Sloveniji, kao drugi najveći rudnik žive u svijetu, bio je značajan antropogeni izvor žive. Zbog primitivne metode prerade živine rude, pečenja najprije u hrpama, a kasnije u glinenim posudama, vrlo velike količine žive izgubljene su u okoliš emisijom u atmosferu kao i odlaganjem ostataka od pečenja u korito rijeke Idrijce. Tlo na području Idrije, na drevnim mjestima pečenja rude, sadrži od 10 do čak 10000 mg Hg/kg. Budući da se Idrija nalazi u krškom području, površinske i oborinske vode mogu ispirati živu iz onečišćenog tla u dublje slojeve, a zatim i u podzemne vode. Za razvoj učinkovitih tehnologija za kontrolu žive te zaštitu/sanaciju vodnih tijela, postoji potreba za pronalaskom učinkovitog i ekonomičnog sorbenta za kontrolu mobilnosti žive u onečišćenom tlu u okolici Idrije. Ispitana je sposobnost sorpcije prirodnog zeolita klinoptilolita dviju veličina čestica za uklanjanje ukupne žive iz vode dobivene ispiranjem živom onečišćenog tla. Istraživanje je provedeno u realnom sustavu gdje se živa pojavljuje u različitim organskim i anorganskim specijama što uvelike utječe na sposobnost sorpcije prirodnog zeolita. U svim je uzorcima postignuto zadovoljavajuće uklanjanje ukupne žive na obje ispitane veličine čestica zeolita. Količina ukupne vezane žive kao i učinkovitost uklanjanja općenito je veća za zeolit s manjom veličinom čestica, vjerojatno zbog veće specifične površine. Količina vezane ukupne žive povećala se s povećanjem početne koncentracije ukupne izlučene žive. pH vrijednost ključni je čimbenik koji utječe na pokretljivost i topljivost živinih vrsta iz prirodnog sustava tla, kao i na uklanjanje žive iz tekuće faze. Dobiveni rezultati ukazuju na potencijal prirodnog zeolita klinoptilolita kao materijala za sanaciju živom onečišćenih podzemnih voda i tla.