Ciljevi istraživanja: Razviti metodu za kvalitativno i kvantitativno određivanje metadona i EDDP-a u biološkim uzorcima korištenjem HPLC tehnike, koja se može primijeniti u stvarnoj praksi određivanja nepoznate koncentracije metadona u pacijenata na supstitucijskoj terapiji metadonom. Materijali i metode: Metodom HPLC su analizirane standardne otopine metadona i EDDP-a, pripremljene razrjeđivanjem standarda metadona i EDDP-a (Lipomed) te otopine Heptanona u metanolu. Nakon što su metadon i EDDP detektirani u standardnim otopinama te nakon ekstrakcije oba analita iz seruma korištenjem tehnike LLE (engl. liquid-liquid extraction), ekstrahirani analiti (smjesa metadona i EDDP-a) su u koncentraciji od 1 mg/L i volumenu od 10 µL injektirani u aparat. Optimalna valna duljina je bila 220 nm, kao pokretna faza je korištena smjesa metanola, acetonitrila i vode (v/v/v=9:11:80), pH= 6.0, temperatura sustava je namještena na 30°C, a vrijeme trajanja analize iznosilo je 8 minuta. Protok je bio namješten na 0.6 mL/min do četvrte minute pa na 0.4 mL/min od četvrte do osme minute. Rezultati: Injektiranjem standardne otopine metadona u prethodno navedenim uvjetima, kao i standardne otopine EDDP-a, oba su spoja na instrumentu detektirana oko šeste minute. Ipak, analiti ekstrahirani iz seruma (smjesa metadona i EDDP-a) su u istim uvjetima na kromatogramu detektirani kao jedan pik, umjesto dva odvojena pika koja su trebala odgovarati dvjema različitim tvarima. Zaključci: Analizom u prethodno obrazloženim uvjetima metadon i EDDP su kvalitativno dokazani, tj. dokazano je njihovo prisustvo u serumu. Ipak, navedenom metodom nije ih moguće dokazati kvantitativno, što znači da se ona ne može primijeniti u stvarnoj praksi određivanja nepoznate koncentracije lijeka i njegovih metabolita u biološkom uzorku.