Prema definiciji Međunarodnog udruženja za proučavanje bola (IASP), bol je neugodno osjetno i emocionalno iskustvo, udruženo s aktualnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva, ili opisano u vrijeme takvog oštećenja. Ovisno o patofiziološkom mehanizmu koji dovodi do nastanka bola, bol možemo podijeliti na nociceptivnu, neuropatsku i inflamatornu. Karcinomski bol objedinjuje sva tri mehanizma. Nociceptivni bol nastaje podraživanjem nociceptora (slobodnih živčanih završetaka koji predstavljaju periferne receptore za bol). Neuropatski bol nastaje kao posljedica oštećenja perifernog ili središnjeg živčanog sustava, bez istodobnog podražaja nociceptora. Djelovanje analgezijskog sustava posredovano je putem endogenih opijata (encefalini, endorfini i dinorfini). Oni djeluju kao neurotransmiteri i neuromodulatori te vezivanjem za mi, kapa i delta opioidne receptore uzrokuju analgeziju. Maligni bol liječi se prema osnovnim načelima palijativne medicine, a to su brzo i djelotvorno uklanjanje bola, liječenje “totalnog” bola i plansko liječenje bola. Liječenje malignog bola uključuje farmakoterapijske pripravke, invazivne postupke i kognitivno-biheviorističke metode. Zlatni standard u liječenju malignog bola su opioidi. Morfij i njegovi agonisti široko se koriste u liječenju karcinomskog bola. Opstipacija, emeza, sedacija, konfuzija, halucinacije, retencija urina i vrtoglavica češće su nuspojave tijekom upotrebe opioida, dok je respiratorna depresija izuzetno rijetka nuspojava. Farmakoterapijskim pristupom, poštujući smjernice “trostupanjske ljestvice” ili “modela lifta” može se u preko 90 % bolesnika zadovoljavajuće liječiti bol. Liječenje intraktabilnog bola, liječenje bola u starijih bolesnika i male djece, opioidna rotacija, upotreba kortikosteroida, placebo u liječenju bola i brojna etička pitanja za sada još uvijek predstavljaju pravi izazov kako za istraživače, tako i za kliničare, doktore primarne zdravstvene zaštite i etičare.