Autofagija je proces koji, pored svoje temeljne funkcije uklanjanja tvari koje stanici nisu potrebne, sudjeluje u nizu životno važnih procesa u organizmu. Upravo zbog toga smo, u eksperimentalnom mišjem modelu, odlučili promatrati kako oslabljena funkcija autofagije utječe na dinamiku i širenje virusne infekcije. Virus koji smo koristili u istraživanju jest mišji citomegalovirus (MCMV) i to njegova Δm157 mutanta koji ima svojstvo inhibicije stanica NK. Korišteni su miševi heterozigoti za gene koji kodiraju proteine Atg5 i LC3 za koje je poznato da imaju ključnu ulogu u procesu autofagije, a kao kontrolnu smo skupinu koristili smo C57bl/6 miševe divljeg tipa. Infekcija miševa provedena je interaperitonealnom inokulacijom 2x105 PFU MCMV Δm157 te žrtvovanjem, vađenjem i titracijom slezene, jetre i pluća sedmog dana od inokulacije. Broj virusa u organima kvantificirali smo metodom određivanja virusnih čistina in vitro nakon četverodnevne inkubacije čiji broj korelira s intenzitetom replikacije virusa u organizmu četvrtog dana od dana vađenja organa. Rezultati su pokazali statistički značajnu razliku u broju PFU u slezeni između sve tri ispitne skupine uz najveći broj virusnih čistina u LC3+/- miševa. U plućima i slezeni smo našli statistički značajno veći broj PFU u skupini LC3+/- miševa u odnosu kontrolne skupine, dok su jetra i slezena pokazale statistički značajno manji broj PFU u skupini Atg5+/- miševa u odnosu na kontrolne miševe. Zaključno, dobiveni rezultati dokazuju da oštećenje autofagije zbog deficijencije Atg5 i LC3 proteina utječe na intenzitet replikacije MCMV-a, što donosi doprinos poznavanju imunobiologije herpes virusa.