Cilj: Veno-venska izvantjelesna membranska oksigenacija (engl. veno-venous extracorporeal membrane oxygenation; VV ECMO) metoda je pružanja potpore funkciji pluća u pacijenata s teškim reverzibilnim zatajenjem respiracije. Prikazan je slučaj politraumatizirane pedijatrijske pacijentice s teškom ozljedom mozga s ciljem utvrđivanja može li se takve pacijente liječiti ovom metodom. Prikaz slučaja: U Jedinicu intenzivnog liječenja (JIL) zaprimljena je osmogodišnja pacijentica nastradala kao pješakinja u automobilskoj nesreći. Premještaj je bio dogovoren zbog nestabilnog stanja vitalnih funkcija tijekom operativnog zahvata u drugoj ustanovi. Pregledom su utvrđeni višestruki prijelomi viscerokranija, teška ozljeda mozga (subarahnoidalno krvarenje) i kontuzija pluća s razvojem akutnog respiratornog distres sindroma. Pacijentica je bila umjetno ventilirana i pri prijemu je izmjerena saturacija krvi kisikom 55 %. Pristupilo se postavljanju VV ECMO-a preko periferne kanulacije, na što se saturacija u arterijskoj krvi popravila. Kontrolirani su respiracijski parametri uredni uz VV ECMO, a nalazi slikovnih tehnika pokazali su potpunu resorpciju subarahnoidalnog krvarenja i hemoragičnih žarišta na mozgu, kao i puno bolju prozračnost obaju plućna krila. Tijekom sedmog dana pristupilo se odvajanju od VV ECMO-a, uz daljnju ventilacijsku potporu. Desetoga dana liječenja pacijentica se premjestila na pedijatrijski JIL. Zaključci: Unatoč raspravama i potencijalnim rizicima postavljanja VV ECMO-a, ovaj primjer potvrđuje kako teška ozljeda mozga ne predstavlja apsolutnu kontraindikaciju za primjenu VV-ECMO-a. Kao i kod drugih medicinskih intervencija, i ova metoda nosi rizike, zbog čega se mora utvrditi stvarna potreba za svakog pacijenta individualno. Nove mogućnosti otvaraju i sustavi koji ne zahtijevaju sistemsku primjenu antikoagulacije.