Cilj: Obzirom na sve bolju zdravstvenu skrb, starenje populacije te visoke financijske troškove posljednjih godina se sve više piše o uštedama zdravstvenih sustava razvijenih zemalja u korist propisivanja generičkih lijekova. Generički lijekovi se registriraju i puštaju u promet na temelju studija bioekvivalencije koje su rezultat ispitivanja farmakokinetskih svojstava generičkog lijeka u odnosu na originalni lijek. Kako je glavni postulat liječenja epilepsije primjena antiepileptičkog lijeka u najnižoj dozi s ciljem prevencije recidiva epileptičkih napadaja i izbjegavanja dodatnih neuroloških poremećaja te neželjenih učinaka lijeka, tako je i odabir idealnog antiepileptičkog lijeka ovisan o mnogim čimbenicima. Metode: Analizirati ćemo nekoliko sustavnih pregleda i meta-analiza studija koje su uspoređivale klinički ishod liječenja epilepsija korištenjem izvornih i generičkih lijekova ili klinički ishod obvezne zamjene originalnog lijeka generičkim. Također ćemo prikazati i preliminarne rezultate o upotrebi originalnih i generičkih antiepileptičkih lijekova u našoj ustanovi. Rezultati: U petogodišnjem analiziranom razdoblju bio je 241 bolesnik sa novo dijagnosticiranom epilepsijom. U njih 107 (44,4%) liječenje je započeto originalnim, a u 134 (55,6%) generičkim antiepileptičkim lijekom. Od svih propisanih antiepileptika njih 172 (71,3%) je bilo u obliku kapsula ili tableta (od čega u 27,9% kao originalni lijek, a u 72,1% kao generički), a 69 (28,7%) u obliku sirupa ili kapi (od čega 85,5% kao originalni lijek, a 14,5% kao generički). Zaključci: Prema dostupnim saznanjima uvođenje originalnog ili generičkog antiepileptičkog lijeka osigurava podjednak učinak, podnošenje i sigurnost, no bilo koji oblik zamjene može biti povezan sa nepovoljnim učincima.