Odrastanje je vrlo zahtjevan i osjetljiv proces za svu djecu, ali najviše za djecu koja odrastaju bez odgovarajuće roditeljske skrbi, odnosno djecu koja nemaju roditelje, koju su roditelji napustili ili im je oduzeto roditeljsko pravo. Život u alternativnoj skrbi pun je neizvjesnosti, a djeca u skrb nerijetko već ulaze sa stresom zbog izdvajanja iz obitelji i traumatskih iskustava iz prošlosti, zbog čega mogu patiti od akutnih i kroničnih fizičkih i mentalnih zdravstvenih stanja. Predstavljaju, stoga, rizičnu skupinu za niz razvojnih problema, problema mentalnog zdravlja i problema u ponašanju, koji im smanjuju šanse za uspjeh tijekom obrazovanja, ali i u životu općenito. Američka pedijatrijska akademija potvrđuje da djeca i mladi koji odrastaju u skrbi imaju veću prevalenciju fizičkih, razvojnih i ponašajnih zdravstvenih problema nego bilo koja druga skupina djece, a to je razlog zbog kojeg im se trebaju pružiti dodatne zdravstvene i socijalne usluge. Osim što sam smještaj u instituciji može biti izvor sekundarne traumatizacije djeteta, kada mladi napokon iziđu iz skrbi i započnu sa samostalnim životima suočavaju se s čitavim nizom problema na koje nisu bili adekvatno pripremljeni i zbog kojih izjavljuju da im nedostaje podrška odraslih. Djeca s problemima u ponašanju koja su smještena u domovima za odgoj i odgojnim domovima nerijetko su djeca s traumatskim iskustvima koja trebaju kvalitetan resocijalizacijski tretman, no često im nedostaje motivacija i nerijetko bježe iz ustanova skrbi, izlažući se novim rizicima za zdravlje. Upravo zbog priznavanja negativnih aspekata institucijske skrbi u Hrvatskoj je na snazi deinstitucionalizacija s ciljem preveniranja smještaja djece u institucije i premještaja djece iz institucija u izvaninstitucijske oblike skrbi. Riječ je, međutim, o vrlo složenom procesu reformi koji se može kvalitetno ostvariti jedino ako svi dionici u njemu surađuju uz istovremeno uvažavanje „glasa“ djece u skrbi. Neosporno je da postoji potreba djece s problemima u ponašanju za pravodobnim stručnim tretmanom, koji se osim zdravstvenih, socijalnih ustanova i ustanova resocijalizacijskog tretmana očekuje i unutar odgojno-obrazovnog sustava. Čini se da u mnogim odgojno-obrazovnim ustanovama (pa i u društvu u cjelini) još nije dostignuta razina spremnosti i socijalne volje koja bi pokrenula proces promjena usmjerenih na ostvarenje toga cilja. Zbog različitih razloga, pa tako i onih koje se smije pripisati i nepovoljno promjenjivim socijalnim i ekonomskim uvjetima, povećava se broj djece koja manifestiraju probleme u ponašanju ili druge oblike teškoća socijalne integracije. Odgojno-obrazovne ustanove djeci rizičnih ponašanja, kao i djeci s problemima u ponašanju, iz objektivnih i subjektivnih razloga nerijetko su i jedina prilika stručnog pristupa i omogućavanja napretka te promjena u viđenju svoje budućnosti. Na značaj odgojno-obrazovnih ustanova i kvalitete stručne pomoći koju potencijalno djeca s problemima u ponašanju mogu i trebaju dobiti, između ostalog i u školi, ukazuju i aktualna nastojanja o deinstitucionalizaciji tretmana djece s problemima u ponašanju. Zbog ignoriranja ili neprimjerene pomoći i zaštite u obitelji mnogi problemi u djece i mladih u školi ili široj okolini mogu izazvati različite oblike rizičnih i asocijalnih ponašanja, što je u suprotnosti s humanim ciljevima zaštite djece. Sa stajališta razvojnih teorija djeca i mladi posebno su podložni odgojnim utjecajima roditelja, vršnjaka, prijatelja, medija i drugih socijalnih sredina, pa tako i brojnim oblicima moguće manipulacije i «odvođenja» u neki «novi» i često imaginarni «progresivni» svijet. Etiologija problema koje djeca i mladi manifestiraju upućuje na potrebu primarne prevencije, kao i poduzimanja ranih intervencija, koje bi osigurale uredan razvoj djece. Kvalitetna suradnja i međusobno razumijevanje roditelja, nastavnika, odgajatelja i stručno-razvojne službe doma u kojem mlada osoba ostvaruje svoj institucijski resocijalizacijski tretman bitni su za postizanje zadovoljavajućeg resocijalizacijskog napretka i funkcionalno aktivne uključenosti u svakodnevni život. Upravo iz navedenih razloga u povodu Međunarodnog dana djeteta pod pokroviteljstvom Ureda pravobraniteljice za djecu RH 20. studenoga 2015. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci održan je interdisciplinarni znanstveno-stručni skup „Zaštita prava na zdravlje djece i mladih u alternativnoj skrbi“. Organizatori skupa bile su dvije katedre Medicinskog fakulteta u Rijeci (Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini i Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju), Katedra za javno zdravstvo Fakulteta zdravstvenih studija, Studentski zbor Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci, Udruga „Igra“ za pružanje rehabilitacijsko edukacijske i psiho-socijalno-pedagoške pomoći djeci u skrbi. U nastojanjima da u postavljenim ciljevima i interdisciplinarnoj suradnji i pomoći djeci i mladima uspijemo u razvijanju primarno prevencijskih aktivnosti pridružio nam se i Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, Katedra za obiteljsku pedagogiju. Cilj skupa bio je okupiti na jednom mjestu znanstvenike i stručnjake različitih disciplina koji se bave zaštitom djece u skrbi ili s njima neposredno rade kako bi razmijenili znanja i iskustva te razvili smjernice za poboljšanje stanja prava na zdravlje najugroženije skupine djece. Skup je održan u sklopu Aktualnog trenutka hrvatskog zdravstva VI uz financijsku potporu Zaklade Sveučilišta u Rijeci. Na skupu je sudjelovalo više od stotinjak znanstvenika i stručnjaka iz cijele Hrvatske (nastavnici i stručnjaci koji rade u školama, predstavnici socijalne skrbi, zdravstveni djelatnici, nevladine organizacije, studenti pomažućih profesija). Posebna vrijednost skupa bila je inkluzija mladih koji su odrastali u skrbi u javni diskurs kroz izlaganja, ali i volontersku svesrdnu podršku i pomoć, koju su pružili prilikom organizacije i realizacije skupa. Budući da je interes sudionika bio velik, odlučili smo objaviti ovaj Zbornik koji objedinjuje šest radova izloženih na skupu1. Tako u Zborniku možete pročitati radove o tome kako protječe proces deinstitucionalizacije u Hrvatskoj i kakav je trend smještavanja djece u alternativnu skrb s obzirom na njihova sociodemografska obilježja, postojanje psihičkih smetnji, teškoće u razvoju, probleme u ponašanju te ostvarene uvjete za posvojenje na strani djeteta. Na temelju kvalitativnih istraživanja moći ćete se upoznati s teškoćama izlaska iz alternativne skrbi s kojima se susreću studenti koji su odrastali u alternativnoj skrbi, ali i s preporukama odgajatelja, udomitelja i stručnjaka iz centara za socijalnu skrb za unapređenje alternativne skrbi. Zbornik donosi i istraživanje učestalosti bjegova te obilježja i razloge bjegova mladih iz odgojnih ustanova u RH, radno- -pravne i socijalno-pravne aspekte profesionalizacije udomiteljstva u hrvatskom i usporednom pravu te primjer dobre prakse nevladinih organizacija u radu s djecom koja odrastaju u alternativnoj skrbi.