Metoda odabira za liječenje završnog stadija kronične bubrežne bolesti je transplantacija bubrega. Trenutne smjernice preporučuju predoperativnu procjenu stupnja kalcifikacija ilijačnih arterija koje su uobičajeno mjesto formiranja vaskularnih anastomoza. Naime, teške kalcifikacije produžuju i otežavaju izvođenje operacije te mogu biti uzrok pojedinih komplikacija nakon same transplantacije. Ukoliko se teške kalcifikacije uoče tek intraoperativno potrebno je izvesti vaskularnu rekonstrukciju ili odabrati drugi segment za formiranje anastomoze dok se predoperativnim slikovnim metodama može unaprijed odrediti najpogodniji segment. Unatoč tome, ne postoji usuglašenost oko metode izbora za evaluaciju vaskularnih kalcifikacija. Cilj ovog rada bio je na temelju podataka Kliničkog bolničkog centra Rijeka utvrditi djelotvornost CT-a za ovu indikaciju. Prikupljeni su podatci pacijenata kojima je predoperativna evaluacija ilijačnih kalcifikacija učinjena temeljem nativnog CT-a ili CT angiografije. Transplantat je smještan u ipsilateralnu ilijačnu jamu, a anastomoze su formirane sa vanjskom ilijačnom arterijom osim u slučaju prisutnosti značajnih kalcifikacija. Kalcifikacije su bodovane prema morfologiji, opsegu i duljini zahvaćenog arterijskog segmenta. Kalcifikacije su najčešće nađene na desnoj zajedničkoj ilijačnoj arteriji a najrjeđe na lijevoj vanjskoj ilijačnoj arteriji. Rezultati ove analize pokazali su kako je operativni protokol samo na temelju CT prikaza bio promijenjen u 5,4% ispitanika. Uočena je veća prevalencija kardiovaskularnih komplikacija u pacijenata sa visokim sveukupnim kalcifikacijskim zbrojem. Studije koje su ispitivale primjenjivost ultrazvuka i radiograma za ovu indikaciju pokazale su znatno nižu senzitivnost od CT-a. CT angiografija zlatni je standard u evaluaciji ilijačnih arterija.