Cilj: Prikazati slučaj neuobičajenog kliničkog tijeka prirođenog laringealnog stridora i razmotriti indikacije za endoskopskim pregledom u takvim slučajevima. Prikaz slučaja: Terminsko eutrofično muško novorođenče je po porodu radi akutnog skrotuma te respiratornih teškoća u vidu tahipneje i hipoksemije primljeno u Kliniku za pedijatriju. Neposredno nakon kirurškog zahvata dijete je rutinski ekstubirano. Međutim, vrlo brzo nakon odvajanja od tubusa ponovno je naglo razvilo respiratorne teškoće obilježene stridorom i hipoksemijom. Dijete je ponovno intubirano i vraćeno na strojnu ventilaciju. U daljnjem tijeku se u više navrata pokušavao provesti postupak ekstubacije. Isti nije bilo moguće učiniti jer bi se nakon odvajanja od tubusa vrlo brzo vratili znakovi respiratornih teškoća pod kliničkom slikom akutnog laringotraheobronhitisa. S obzirom na probleme otežane ekstubacije i ovisnosti o tubusu te na perzistentne atipične simptome krupa i neučinkovitost farmakoterapije, dijete je u dobi od mjesec dana podvrgnuto endoskopskom pregledu dišnih putova. Vizualizirana je koncentrična subglotična stenoza membranskog tipa. U pripremama za liječenje endoskopskom laserskom ablacijom stridor je bivao sve manje izražen. Dva tjedna nakon prvog endoskopskog pregleda učinjen je kontrolni na kojem je vizualni nalaz sugerirao značajnu regresiju subglotičnog membranskog suženja. Odustalo se stoga od planirane intervencije laserom, a stridor se u dojenčeta spontano povukao. Zaključak: Iako je laringomalacija daleko najčešća etiološka podloga prirođenog stridora, i ne predstavlja apsolutnu indikaciju za endoskopijom dišnog puta, isti može biti izazvan nizom drugih rijetkih stanja uključujući prirođenu subglotičnu stenozu. U prikazanom slučaju zabilježena je neuobičajena spontana regresija subglotične stenoze membranskog tipa.