Pojavnost urinarne inkontinencije raste s životnom dobi, a osim što predstavlja zdravstveni, higijenski i socijalni problem, značajno utječe na kvalitetu života svakog pojedinca. Ona uključuje smetnje od povremenog oskudnog „bježanja” mokraće do potpune nemogućnosti zadržavanja mokraće. Seksualnost je značajan dio različitih faza života žene te bi svakoj od njih trebala donijeti užitak, ispunjenje i zadovoljstvo. Nažalost, gubitak urina tijekom spolnog odnosa većinom to ne dopušta. Strah od samog nehotičnog otjecanja urina često dovodi do odustajanja od seksualne aktivnosti. Općenito, uz prisustvo inkontinencije kod žena, smanjuje se učestalost seksualnih odnosa, smanjena je seksualna želja, kao i zadovoljstvo svojim tijelom. U starijoj životnoj dobi biološke, psihološke i socijalne promjene utječu na seksualnost, a često su međusobno isprepletene. Zbog problema sa seksualnom funkcijom u menopauzi koji su povezani sa značajnim osobnim problemima, često dolazi do smanjenja ega, osjećaja vlastite vrijednosti i samopoštovanja, kao i značajnog smanjenja životnog zadovoljstva i kvalitete pojedine žene i njezinog partnerskog odnosa. Stoga je temeljni dio skrbi pružiti ženama priliku da razgovaraju o seksualnim problemima. U liječenju urinarne inkontinencije postoje različiti modaliteti ovisno o vrsti inkontinencije, a uključuju konzervativne metode (jačanje muskulature zdjelice), promjene životnog stila, farmakološke pripravke te kirurški pristup. Liječnici bi trebali biti svjesni činjenice da starije odrasle osobe nisu aseksualne te da pad njihove seksualne aktivnosti ili želje i početak seksualnih problema mogu ukazivati na loše zdravlje. Neophodan je multidisciplinaran pristup liječenju urinarne inkontinencije i seksualne disfunkcije u žena, a on može uključiti liječnika obiteljske medicine, ginekologa, urologa, fizioterapeuta te seksualnog psihoterapeuta.