Cilj: Svrha ove retrospektivne analize bila je odrediti učestalost prijeloma distalnog radijusa i korištenih metoda liječenja u djece i odraslih liječenih u Klinici za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Materijali i metode: Ovo je istraživanje obuhvatilo ukupno 324 ispitanika liječenih u stacionaru Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb koji su šifrirani prema MKB-10 kao S52.5 (prijelom donjeg dijela palčane kosti) od 2017. do 2023. godine. Prikupljeni su podaci o dobi, spolu, godini u kojoj je došlo do prijeloma, postojanju epifizeolize u djece, primijenjenim metodama liječenja i pojavi sekundarnog pomaka nakon liječenja. Rezultati: Najviše prijeloma distalnog radijusa liječeno je 2018. godine (17,28 %), a najmanje 2020. godine (11,73 %). Najveća incidencija bila je u dječjoj populaciji i češći su bili pacijenti muškog spola (61,11 %). U odrasloj populaciji kirurške metode liječenja primijenjene su u 44,44 % slučajeva, a konzervativne u 55,56 %. Najčešće korištena kirurška metoda u odrasloj populaciji bila je otvorena repozicija i unutarnja fiksacija pločicom. U djece s prijelomima distalnog radijusa korištena je konzervativna metoda u 89,47 % slučajeva, a od kirurških metoda najčešće je korištena perkutana fiksacija Kirschnerovim žicama. Bilo je 55 epifizeoliza u djece koje su liječene zatvorenom repozicijom i imobilizacijom u 87,27 % slučajeva. Zaključak: Ova retrospektivna analiza pokazala je različitu učestalost korištenih metoda liječenja u odrasloj i dječjoj populaciji. U odrasloj populaciji češće su korištene kirurške metode liječenja u usporedbi s dječjom.