| Sažetak | Ovaj rad bavi se tematikom liječenja rana pod tlakom odnosno terapijom negativnim tlakom i njezinim mehanizmima, prednostima, manama i kliničkoj upotrebi. Rane predstavljaju oštećenje tkiva i mogu se odnositi samo na defekte kože ili mogu biti oštećene i podležeće strukture. Sa starenjem populacije, povećava se udio zdravstvenih intervencija u starijoj životnoj dobi kao i prevalencija kroničnih bolesti. U ovu skupinu spadaju i kronične rane koje predstavljaju kompleksan problem, kako sa medicinske, tako i sa financijske strane. U liječenju rana najčešće se primjenjuju standardni postupci obrade rane koji uključuju procjenjivanje stanja rane, čišćenje i priprema rane te njezino zatvaranje i previjanje - primarna obrada rane operatio sec. Fridrich. Kod većine akutnih rana, ovi postupci su dovoljni kako bi se postigao željeni rezultat. S druge strane, kronične rane ne slijede fiziološki obrazac cijeljenja i često zahtjevaju dodatnu potporu kako bi došlo do zatvaranja defekta. Potrebno je kirurškim postupkom kroničnu ranu pretvoriti u akutnu kako bi se potom ista mogla pripremiti za daljnju terapiju negativnim tlakom.
Terapija negativnim tlakom koristi subatmosferski tlak kako bi se stvorili optimalniji uvjeti. Primarni učinci koji se ostvaruju su zatvaranje ili smanjivanje defekta rane, mikrodeformacija stanica unutar rane, usisavanje viška tekućine i stabilizacija okoliša rane. Ovi učinci ostvaruju sekundarne rezultate koji uključuju proliferaciju stanica, stvaranje granulacijskog tkiva i angiogenezu. Terapija negativnim tlakom koristi se i kod otvorenih rana i kod kirurški zbrinutih rana. Međutim, nije preporučena kod rana s nekrotičnim tkivom, neliječenim osteomijelitisom, neenteričnim ili nepoznatim fistulama, malignitetom unutar rane te kod oslabljene kože ili izloženih krvnih žila, živaca, anastomoza i organa. Unatoč sigurnosti, postoje rizici te se mogu javiti komplikacije poput sindroma toksičnog šoka, enteričnih fistula, hemodinamske nestabilnosti, krvarenja, infekcija i bolnosti, koji se mogu smanjiti odgovarajućim postupcima i pažljivim nadzorom. Terapija negativnim tlakom se preporuča kod liječenja komplikacija šećerne bolesti kao što je dijabetičko stopalo, zatim u liječenju tlačnih vrijedova i drugih kroničnih rana. Od ostalih primjena, ova metoda se pokazala korisnom i kod prevencije i liječenja dubokih sternalnih infekcija, zatim kao terapija premošćivanja prije upotrebe tkivnih presadaka te u ubrzavanju cijeljenja zatvorenih kirurških rana. |
| Sažetak (engleski) | This paper addresses the topic of wound treatment using pressure, i.e., negative pressure therapy, and its mechanisms, advantages, disadvantages, and clinical application. Wounds represent tissue damage and can pertain solely to skin defects or also involve underlying structures. With an ageing population, the proportion of healthcare interventions in older age and the prevalence of chronic diseases are increasing. This group includes chronic wounds, which present a complex problem both medically and financially. In wound treatment, standard wound care procedures are commonly applied, which include assessing the wound condition, cleaning and preparing the wound, and closing and dressing it - wound management according to Friedrich. For most acute wounds, these procedures are sufficient to achieve the desired outcome. On the other hand, chronic wounds do not follow the physiological pattern of healing and often require additional support to close the defect. It is necessary to surgically convert a chronic wound into an acute one in order to prepare it for further negative pressure therapy.
Negative pressure therapy uses subatmospheric pressure to create more optimal conditions. The primary effects achieved are the closure or reduction of the wound defect, microdeformation of cells within the wound, suction of excess fluid, and stabilisation of the wound environment. These effects lead to secondary outcomes that include cell proliferation, granulation tissue formation, and angiogenesis. Negative pressure therapy is used for both open wounds and surgically treated wounds. However, it is not recommended for wounds with necrotic tissue, untreated osteomyelitis, non-enteric or unknown fistulas, malignancy within the wound, and weakened skin or exposed blood vessels, nerves, anastomoses, and organs. Despite its safety, there are risks and complications that can occur, such as toxic shock syndrome, enteric fistulas, hemodynamic instability, bleeding, infections, and pain, which can be minimised with appropriate procedures and careful monitoring. Negative pressure therapy is recommended for treating complications of diabetes, such as diabetic foot, pressure ulcers, and other chronic wounds. Among other applications, this method has proven useful in preventing and treating deep sternal infections, as bridging therapy before using tissue grafts, and in accelerating the healing of closed surgical wounds. |
