| Sažetak | Lipofilling, also known as fat grafting, stands as a cornerstone in modern plastic and reconstructive surgery, offering a versatile array of applications across various medical specialties. This thesis explores the development and diverse applications of lipofilling, focusing on its use in facial augmentation and volume restoration. The history of fat grafting dates back to the late 1800s and includes the groundbreaking work of Gustav Neuber and Viktor Czerny. These pioneers set the stage for later developments in surgical methods, most notably the standardized methods advocated by Sydney Coleman. These innovations have propelled the popularity of fat grafting and broadened its clinical applications, marking it as a preferred technique for many reconstructive and aesthetics challenges.
The rationale for selecting fat as a grafting material is rooted in its autologous source, abundant availability, natural appearance, and versatile applications. Notably, fat grafting offers several advantages, including minimally invasive harvesting, long-lasting results, and a reduced risk of immugenicity. Understanding the indications for lipofilling is paramount, given its ability to address a wide range of aesthetic and functional concerns in plastic surgery. Common indications encompass breast reconstruction, treatment for postmastectomy pain syndrome, treatment forcapsular contracture, management of radiation therapy effects, lymphedema treatment, and correction of contour deformities.This thesis delves into the intricate techniques involved in fat grafting, spanning from donor site selection and anesthesia to fat harvesting, processing, usage of stem cells and injection.
Through an examination of the background, principles, applications, and methods of lipofilling, this thesis seeks to provide a thorough understanding of the critical role that fat grafting plays in modern plastic surgery. Fat grafting is a field that is constantly developing, and more study and improvement in this area should increase its effectiveness and expand its uses in the field of plastic and reconstructive surgery. |
| Sažetak (engleski) | Lipofilling, poznat i kao presađivanje masnog tkiva, stoji kao temelj suvremene plastične i rekonstruktivne kirurgije, nudeći raznolik niz primjena u različitim medicinskim specijalnostima. Ova teza istražuje razvoj i različite primjene lipofilinga, usredotočujući se na njegovu upotrebu u povećanju lica i obnavljanju volumena. Povijest presađivanja masnog tkiva seže u kasne 1800-e i uključuje revolucionarni rad Gustava Neubera i Viktora Czernyja. Ti pioniri postavili su temelje za kasnije razvoje u kirurškim metodama, posebno standardizirane metode koje zagovara Sydney Coleman. Ove inovacije su potakle popularnost presađivanja masnog tkiva i proširile njegove kliničke primjene, označavajući ga kao preferiranu tehniku za mnoge rekonstruktivne i estetske izazove.
Razlog za odabir masti kao materijala za presađivanje leži u njezinom autolognom izvoru, obilnoj dostupnosti, prirodnom izgledu i raznovrsnim primjenama. Treba istaknuti da presađivanje masnog tkiva nudi nekoliko prednosti, uključujući minimalno invazivno uzimanje, dugotrajne rezultate i smanjeni rizik od imunogenosti. Razumijevanje indikacija za lipofiling je ključno, s obzirom na njegovu sposobnost rješavanja širokog spektra estetskih i funkcionalnih problema u plastičnoj kirurgiji. Uobičajene indikacije obuhvaćaju rekonstrukciju dojke, liječenje sindroma postmastektomne boli, liječenje kapsularne kontrakture, upravljanje učincima radioterapije, liječenje limfedema i ispravljanje deformacija kontura.Tema istražuje složene tehnike uključene u presađivanje masnog tkiva, obuhvaćajući odabir donorskog mjesta i anesteziju do uzimanja masnog tkiva, obrade, korištenje matičnih stanica i injekcije.
Proučavanjem pozadine, načela, primjena i metoda lipofilinga, ova teza ima za cilj pružiti temeljno razumijevanje ključne uloge koju presađivanje masnog tkiva igra u suvremenoj plastičnoj kirurgiji. Presađivanje masnog tkiva je područje koje se stalno razvija, a daljnje studije i poboljšanja u ovom području trebala bi povećati njegovu učinkovitost i proširiti njegove primjene u području plastične i rekonstruktivne kirurgije. |
