Prijenos slobodnih režnjeva sastavni je dio rekonstruktivne kirurgije glave i vrata. Usavršena tehnika mikrovaskularne anastomoze i sve veće iskustvo mikrokirurga utjecali su na smanjenje stope propadanja režnja. Ipak, kako bi se spriječilo formiranje tromba i posljedični gubitak režnja, mnogi kirurzi koriste farmakološka antitrombotska sredstva kao što su dekstran 40 i niskomolekularni heparin, premda je učinkovitost tih lijekova upitna. Cilj ovog istraživanja je usporediti dva protokola antikoagulantne profilakse u smislu učinkovitosti na preživljavanje prenesenog slobodnog režnja. U ovoj retrospektivnoj analizi identificirano je 176 uzastopnih operacija slobodnih režnjeva u Klinici za kirurgiju lica, čeljusti i usta tijekom četverogodišnjeg razdoblja. Usporedba je provedena između dvije grupe pacijenata, u Grupi 1 (98 pacijenata) upotrebljavao se dekstran 40, dok se u Grupi 2 (78 pacijenata) on nije koristio. U obje skupine primjenjivan je niskomolekularni heparin u profilaksi duboke venske tromboze do mobilizacije bolesnika. Primarni ishod istraživanja utvrđen je kao broj propalih slobodnih režnjeva, a sekundarni kao broj slučajeva arterijske i venske tromboze te krvarenja. U svrhu praćenja sigurnosti terapije dekstranom 40, uspoređena je i incidencija lokalnih i sistemskih komplikacija. Demografska analiza nije pokazala statistički značajne razlike između dvije skupine. Srednja dob u cijelom uzorku iznosila je 59.9 godina, s time da su žene činile 1/3 pacijenata. Ukupna stopa preživljavanja režnjeva bila je 90.34%. Bilo je 16 propalih režnjeva i 1 parcijalni gubitak. Revizija anastomoze bila je potrebna u 27 slučajeva, od čega je 17 spašeno. Nije bilo statistički značajne razlike u incidenciji gubitka slobodnih režnjeva i drugih komplikacija između skupina. Zaključili smo da u postoperativnom razdoblju dekstran 40 nije učinkovit kao sredstvo antikoagulantne profilakse u rekonstrukciji glave i vrata tehnikom prijenosa slobodnih režnjeva.