Gastrointestinalni stromalni tumori (GIST) najčešće su mezenhimske neoplazme probavnog sustava. Smatra se da GIST potječe od Cajalovih intersticijskih stanica ili od zajedničkog prekursora. Najčešće se javlja u želudcu i tankom crijevu, a jedna od glavnih karakteristika GIST-a je posjedovanje mutacija u KIT ili PDGFRA genu. Znanstveni napredak u razumijevanju stanične biologije ovog tumora je GIST učinio paradigmom uspješne ciljane molekularne terapije. GIST-ovi su klinički i morfološki vrlo heterogena skupina tumora sa biološkim ponašanjem koje varira od benignih oblika do izrazito malignih sarkoma. Jedan od glavnih problema u zbrinjavanju pacijenata s GIST-om je činjenica da gotovo svi imaju maligni potencijal, zbog čega je razvoj prognostičkih modela radi stratifikacije rizika od ključnog značaja. Najvažniji negativni nezavisni prognostički čimbenici GIST-a su mitotski indeks te veličina, sijelo i ruptura tumora. Na temelju navedenih čimbenika razvijeni su prognostički modeli koji stratificiraju pacijente prema riziku za povrat bolesti u nisko rizične, srednje rizične i visoko rizične skupine, od kojih su najvažniji NIH model, modificirani NIH model te AFIP model. Pacijenti koji spadaju u visoko rizičnu skupinu su kandidati za adjuvantnu primjenu imatiniba. Uz prognostičke modele, razvijeni su razni nomogrami i konturne karte čija je svrha individualizirana procjena rizika za povrat bolesti. Iako svi navedeni modeli relativno dobro predviđaju pacijente s visokim rizikom za povrat bolesti, sposobnost diskriminacije između nisko rizičnih i srednje rizičnih pacijenata relativno je slaba. Zbog toga su potrebna daljnja istraživanja prognostičkih čimbenika kao i unaprjeđenje trenutnih prognostičkih modela i nomograma radi boljeg selekcioniranja pacijenata koji su kandidati za adjuvantnu primjenu imatiniba.