Virus hepatitisa B (HBV), virus hepatitisa C (HCV) i virus humane imunodeficijencije (HIV) dijele zajedničke putove prijenosa, koji uključuju prijenos nezaštićenim spolnim odnosom, vertikalni prijenos s majke na dijete (za vrijeme trudnoće, tijekom poroda i putem dojenja) i parenteralni put, prvenstveno intravenskim korištenjem droga. Još jedna zajednička značajka ovih virusa, koja daje na važnosti zajedničkom proučavanju istih, je kronicitet. Koinfekcija HIV-om i virusima hepatitisa povezuje se s težom kliničkom prezentacijom i prognozom hepatitisa B i C, lošijim odgovorom na terapiju lijekovima i manjim ukupnim preživljavanjem pacijenata. Rezultati istraživanja prevalencije pozitivnih markera hepatitisa B i C u osoba koje se uključuju u skrb zbog zaraze HIV-om u Hrvatskoj djelomično su u skladu s očekivanom prevalencijom biljega infekcije koja se nalazi i u drugim europskim zemljama, a dio rezultata je posebno zabrinjavajući i daje prostora za intervenciju u određenim rizičnim skupinama. Od ukupno 831 osobe uključene u skrb zbog zaraze HIV-om (udio muškog spola značajno premašuje ženski, a iznosi 93%, od čega su 79% muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM)) u Hrvatskoj u razdoblju 2007.-2016. godine čiji su podaci analizirani u ovom istraživanju, 5% osoba ima pozitivan nalaz HBsAg, 13% osoba ima pozitivan nalaz markera koji govore u prilog akutnoj ili kroničnoj hepatitis B infekciji (HBsAg, izolirani nalaz anti-HBc protutijela), 3% osoba ima pozitivan nalaz anti-HCV protutijela (velikom većinom među intravenskim korisnicima droga – 89,4%). Trend i razina procijepljenosti protiv hepatitisa B su s početnih 3,5% u 2007. godini dospjeli na 30,7% u 2016. godini, što je i dalje zabrinjavajuće niska razina, a niti jedna od ukupno 19 osoba koje su intravenski korisnici droga nije cijepljena protiv hepatitisa B.