U ovom diplomskom radu ispitao sam učestalost propisivanja optimalne medikamentne terapije u bolesnika s popuštanjem srca s reduciranom istisnom frakcijom (HFrEF, engl. heart failure with reduced ejection fraction) i usporedio dobivene rezultate s izvješćem Hrvatskog registra bolesnika sa zatajivanjem srca iz 2011. godine. Mjerio sam poboljšanja u terapiji i usporedio dobivene rezultate sa sličnim studijama provedenim u Velikoj Britaniji. U ispitivanje su uključeni bolesnici koji su posjetili Ambulantu za zatajivanje srca srijedom u Kliničkom bolničkom centru Zagreb tijekom protekle godine. Prikupljeni podaci uključili su kliničke značajke HFrEF-a, vrste i propisane doze lijekova koji su zatim uspoređeni s važećim smjernicama Europskog kardiološkog društva. Ukupno je uključeno 108 bolesnika, od čega 83 muškarca (76%) i 25 žena (24%). Glavni uzroci HFrEF-a bili su dilatacijska kardiomiopatija (49%), ishemijska kardiomiopatija (33%) i hipertenzivna kardiomiopatija (5%). Svi bolesnici imali su disfunkciju LV s reduciranom EF i liječeni su lijekovima za srčano popuštanje. Devedeset pet posto bolesnika primalo je beta-blokatore (u usporedbi s 58% u 2011.), 53% je uzimalo ACEI ili ARB (u usporedbi s 60% u 2011.), 87% je liječeno MRA (u usporedbi s 44% u 2011.) i 89% je bilo na diureticima (u usporedbi s 86% u 2011). Digoksin je propisan samo u 7,5% (u usporedbi s 30% u 2011.), dok je ivabradin propisan samo u 2,8%. Ovo istraživanje je pokazalo da usprkos porastu učestalosti propisivanja lijekova za optimalno liječenje bolesnika s HFrEF, srednja dnevna doza lijekova u većine bolesnika i dalje je znatno ispod maksimalnih doza kakve su preporučene u posljednjim Smjernicama ESC za liječenje bolesnika sa zatajivanjem srca iz 2016. godine.