Vezikoureteralni refluks (VUR) je jedna od najčešćih patologija dječjeg urinarnog sustava i čest razlog posjeta dječjem kirurgu. Radi se o retrogradnom toku urina iz mokraćnog mjehura u uretere. U kombinaciji s infekcijom urinarnog sustava, kojoj su djeca oboljela od VUR-a podložnija, može dovesti do ožiljkavanja bubrežnog parenhima i u konačnici do smanjenja njegove funkcije , a u najtežim slučajevima i do bubrežnog zatajenja. VUR i do pet puta češće zahvaća djevojčice, iako se prenatalno i u prvoj godini života češće dijagnosticira u dječaka. Tipična klinička slika ne postoji, no učestale urinarne infekcije u dječjoj dobi svakako trebaju pobuditi sumnju na postojanje VUR-a. Prema smjernicama Međunarodnog povjerenstva za istraživanje refluksa, VUR klasificiramo u 5 stupnjeva. U skladu sa šarolikom kliničkom slikom, postoji i cijeli spektar dijagnostičkih metoda i terapijskih pristupa. Zlatni standard liječenja VUR-a je endoskopsko liječenje, koje je prvi put opisano 1981. godine i od onda se nastavilo razvijati. Na Klinici za dječju kirurgiju, Klinike za dječje bolesti Zagreb, VUR se liječi endoskopskim pristupom od 2003. godine. U ovom radu napravljena je kratka presječena retrospektivna analiza 66 pacijenata koji su 2012. i 2013. endoskopski liječeni na Klinici zbog primarnog VUR-a. Podaci su se prikupljali putem bolničkog informacijskog sustava. Dobiveni podaci se podudaraju s literaturom i potvrđuju visoku uspješnost endoskopskog pristupa u liječenju primarnog vezikoureteralnog refluksa.